Božić je, uz Uskrs i Duhove najvažniji kršćanski blagdan.
Nakon četiri tjedna Adventa, razdoblja u kojem se katolici pripremaju za blagdan Božića, danas se slavi Božić, blagdan radosti i zahvalnosti.

Hrvatska riječ Božić znači 'mali Bog'. Takvo značenje riječi potječe još iz pretkršćanskih vremena, dok u kršćanstvu poprima značenje da Bog ljudima rođenjem postaje dostupan i pristupačan.

Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću.

Crkva je za slavlje Božića odabrala dan 25. prosinca kako bi se potisnuo običaj slavlja rođenja boga Sunca u tada poganskom Rimu. U ranom kršćanstvu, dan Božića smatrao se i danom početka nove godine.

Blagdan Božića je stoga priznavanje Isusova božanstva i čovještva, ali i prvi susret s njime, s njegovim cjelovitim otajstvom. Božić kao ime za taj blagdan ima osobitu ljepotu, čar i osobitu povijest. Pruža poruku o Bogu, ali isto tako poruku o čovjeku. Te dvije poruke osnova su poruke o miru. U božićnom svetkovanju i čestitanju te poruke dolaze do izražaja i Božiću daju osobitu intimnost i značenje obiteljskog blagdana.

Iako je božićno slavljenje utemeljeno na biblijskom Božiću i zato svojina svih kršćanskih naroda, u Hrvata je toliko istaknuto da se opravdano govori o hrvatskom Božiću, i to osobito zbog pučkih običaja, posebice jaslica, božićnog žita i drvca i narodnih božićnih pjesama. Blagdan Božića slavi se jedan dan, ali je blagdanovanje prošireno na pripravu i produženo svetkovanje. Božiću prethode i zatim ga slijede dani osobitog slavljenja. Svi oni čine osobit božićni krug svetkovanja koji počinje adventom — osobito zornicama i danas adventskim vijencem — preko Badnjaka stiže do Božića pa zatim Nove godine i blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja i koledanjem s blagoslovom kuća i stanova. 

Svim našim slušateljima i čitateljima želimo čestit Božić uz obilje zdravlja, ljubavi i sreće!