Cijela je kolona bila i obilježena upravo tom činjenicom da je iz oslobađajuće presude hrvatskim generalima pred haaškim sudom Mladenu Markaču i Anti Gotovini jasno proizašlo da obrana Hrvatske u Domovinskom atu nije bila udruženi zločinački pothvat. Svi su u koloni od bolnice do groblja govorili o tome Njihovi se dojmovi i stavovi mogu sažeti u jednoj rečenici: „Osjećali smo to, znali smo i sada nam je konačno, 17 godina nakon završetka rata to konačno potvrdila i međunarodna zajednica. Rat je u Hrvatskoj gotov, slobodni smo okova prošlosti i možemo naprijed“.
Ruža za braću
Mirjana Milanković iz Vukovara držala je u ruci ružu koju je dolaskom na Memorijalno groblje ostavila za svoju dvojicu braće. Jedan je poginuo, a drugi se još uvijek vodi nestalim. –Zvali su se Stjepan i Ratko Radić, ne mogu vam opisati koliko mi je teško i koliko ovaj dan za mene znači - kaže Milanković.
Mirko Pap iz Vukovara prisjetio se dana pred pad grada kada mu je poginuo susjed. Odmah potom on je odveden na Velepromet pa u Negoslavce odakle je pobjegao i spasio živu glavu. –Izašao sam iz grada s kolonom, supruga mi se kasnije pridružila pa smo sedam godina živjeli u progonstvu u Primoštenu. Svatko od nas u Vukovaru nosi svoju kalvariju - prisjeća se tih dana Mirko Pap.
Ove su godine u koloni bili i nekadašnji pripadnici 106. Brigade HVO-a iz Orašja. Jedan od njih Mirko Adžić istaknuo je kako svake godine vidi promjene na bolje u Vukovaru. –Važno je da kad svi ovi ljudi koju dođu jednom godišnje u Vukovar, grad ne ostane zaboravljen - poručuje Adžić. Na pitanje je li se i u Orašju slavilo oslobođenje generala Gotovine i Markača, Adžić ističe ne samo da jeste nego da se slavilo cijelu noć.
Kolačima i kavom dočekivala hodočasnike
Anica Vukojević na vrlo je originalan način sudjelovala u koloni sjećanja. Iako se nije maknula iz svog dvorišta na Mitnici, u dvorište su joj navratili mnogi hodočasnici i hodočasnice. Naime ona je iznijela pred vrata vodu, sokove, rakiju, kavu i kolače i počastila ljude koji su u tom trenutku već imali nekoliko kilometara hoda iza sebe. –Svi koji su navratili kod mene bili su sretni i zahvalni. Napekla sam puno kolača i kiflica, ali puno je ljudi i pojelo se - kaže Anica Vukojević, ističući kako na dan pada grada nije imala ništa, a danas ipak može podijeliti ono što ima s ljudima koji su došli u Vukovar.
Bosa hodala do groblja
Tomislav Batarelo s prijateljem je u koloni sjećanja vozio bicikl, a biciklima su u Vukovar stigli iz Tomislavgrada u BiH. Često biciklima odlaze na hodočašća pa su tako bili i u Fatimi, Lourdesu i Bleiburgu te došli i u Vukovar odati počast žrtvama u Vukovaru. Batarelo kaže da je presretan što je danas ovdje.
Iz Vareša u BiH došao je Sanel Vezović sa skupinom planinara iz solidarnosti s Vukovarcima. -Znamo što ste prošli jer i mi u BiH imamo svoj Vukovar, to je Srebrenica gdje se dogodilo isto, možda čak i gore. Nikad se nikome to ne ponovilo – kaže Vejzović.
Jelak Trbara iz Đakova u koloni je hodala bosa jer je i sama majka poginuloga branitelja, a kaže da je odlučila hodati bosa kako bi podsjetila kako su i Vukovarci u progonstvo u Đakovo dolazili bosi. -Hvala im za sve žrtve koje su podnijeli za nas u Hrvatskoj pa moram i ja malo žrtve podnijeti za njih. Zato sam bosa – kaže Trbara.
U koloni sjećanja hodao je i Krešimir Šibalić te gurao djevojčicu Evu u kolicima. Kaže da je to učinio i prošle godine te namjerava i ubuduće u znak sjećanja na sve žrtve koje su pale za nastanak hrvatske.
Po drugi je put u koloni sjećanja bio i Mujica Zijadić iz prijateljskog Dubrovnika. -Dolazak ovdje doživljavam preosobno. Vrlo sam dirnut i nemam riječi za ovo –kaže Zijadić kojega je posebno oduševila prisutnost generala Markača.
Žrtvi Vukovara došao se pokloniti i Branko Vujčić iz Ivanić-grada koji u Vukovar dolazi s Udrugom branitelja INE-a i kako kaže pokloniti se domovini. –Doći u Vukovar nam je svetinja - ističe dodajući kako mu je drago što je u koloni sjećanja oslobođeni general Markač. – Najveća nam je čast da je sprana ljaga s hrvatske države, jer je time dokazano da nismo bili agresori već da smo branili svoje – zaključuje Vujčić.
Bikeri iz Karlovca stigli su sinoć u Vukovar gdje su nazočili paljenju svijeća u krugu vukovarske Opće bolnice. Danas su u koloni sjećanja iskazali svoje emocije, poglavito zbog prisustva generala Markača. -Sve nas je jako razveselila oslobađajuća presuda, zadovoljni jesmo, a i očekivali smo ju. Samo što su u koloni sjećanja i oni koji su ih poslali u Hag, što je ironično, pomalo smiješno, ali i za plakanje. Sve to pokazuje u kakvoj zemlji živimo, no tu ništa ne možemo, govore uglas bikeri.
Najmlađem sudioniku kolone samo su četiri godine
Evald Stanić ima samo četiri godine i jedan je od najmlađih sudionika kolone. S roditeljima je u Vukovar došao iz Luka kod Fojnice u BiH. - Došao sam u Vukovar jer je danas proslava, jer su oslobodili naše generale, govori mali Evald, dok njegov otac Branko Stanić Krepo, inače zapovjednik Fojnice HVO-a, vrlo emotivno, gotovo kroz plač izgovara glasno „Vukovar“.
Ono što se jasno moglo osjetiti u zraku i kod naroda koji je došao danas u Vukovar obilježiti godišnjicu pada, bilo je jedno nevjerojatno olakšanje, novi optimizam, nešto što će, po riječima naših sugovornika i sugovornica definitivno Hrvatskoj pomoći da krene naprijed. Podijelili s nama danas svoje emocije, govoreći što za njih ovaj dan znači. Nose kažu , Vukovar u srcu i uvijek će u njega navraćati.
Autori teksta: Milan Paun, Jasenka Vrdoljak i Marija Molnar
