Jesen 1991. godine za stanovnike Iloka i okolnih mjesta bila je obilježena ratnim prijetnjama, izolacijom i strahom za vlastiti život. Grad na krajnjem istoku Hrvatske našao se u okruženju snaga Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih pobunjeničkih snaga, dok su u okolnim naseljima već počinjeni teški zločini nad civilima. U takvim okolnostima, 14. listopada 1991. godine u Šidu je potpisan sporazum o odlasku stanovništva Iloka i okolnih mjesta, a njegovu su potpisivanju nazočili i promatrači Europske zajednice.
Taj je dokument prethodio jednom od najtežih trenutaka u ratnoj povijesti Iloka. Tri dana poslije, 17. listopada, grad je napustila velika prognanička kolona. Odlazak nije bio uobičajena evakuacija stanovništva, nego posljedica ratnih okolnosti, prijetnji i straha od života pod okupacijom.
Grad u okruženju i odluka stanovnika
Pritisak na Ilok pojačavao se tijekom rujna i početkom listopada 1991. godine. Grad je postao utočište i za stanovnike okolnih naselja koji su bježali pred ratnim nasiljem. Istodobno su se pogoršavali sigurnosni uvjeti, a mogućnost obrane grada bila je ograničena njegovom izoliranošću i blizinom područja pod nadzorom JNA i srpskih snaga.
Nakon sloma obrane Lovasa i zločina počinjenih u okolnim mjestima, stanovnicima Iloka postavljen je ultimatum da predaju oružje. O sudbini grada raspravljalo se na lokalnoj razini, a 13. listopada održano je izjašnjavanje stanovništva. Prema objavljenim izvještajima, većina se odlučila za odlazak u slučaju da bi alternativa bila život pod okupacijom.
U takvim okolnostima, odluka o odlasku nije bila slobodan izbor u uobičajenom smislu, nego odluka donesena pod iznimnim ratnim pritiskom. Stanovnici su se suočavali s prijetnjom oružanog sukoba, neizvjesnošću i strahom od sudbine koju su već doživjela okolna mjesta.
Sporazum u Šidu
Sporazum je potpisan 14. listopada 1991. godine u Šidu, između predstavnika JNA i lokalnih predstavnika Iloka i okolnih mjesta. Među osobama koje se navode u povijesnim prikazima bio je general-major Dragoljub Aranđelović, a potpisivanju su nazočili promatrači Promatračke misije Europske zajednice.
Dokumentom su bili uređeni uvjeti odlaska stanovništva, predaja oružja, formiranje kolone i njezino kretanje prema području pod nadzorom hrvatskih vlasti. Sporazum je predviđao i obvezu osiguravanja sigurnosti stanovnika, njihove imovine i prolaska kolone.
Ipak, dogovorena jamstva nisu mogla ukloniti strah ni poništiti okolnosti u kojima je odluka donesena. Prisutnost međunarodnih promatrača također nije značila da je stanovništvu mogla biti zajamčena potpuna zaštita od svih oblika nasilja i pljačke.
Važno je pritom razlikovati ono što je bilo zapisano u sporazumu od onoga što se događalo tijekom i nakon odlaska. U dostupnom tekstu sporazuma nije pronađena odredba kojom bi se stanovnici morali odreći svoje imovine u korist takozvane Republike Srpske Krajine. Naprotiv, dokument je sadržavao obvezu zaštite imovine. To ne isključuje kasniju pljačku, oduzimanje ili druge povrede imovinskih prava, o kojima govore povijesni prikazi događaja.
Prognanička kolona i dug put povratka
Ujutro 17. listopada 1991. godine počelo je formiranje prognaničke kolone. Stanovnici su napuštali Ilok osobnim automobilima, traktorima i drugim vozilima, noseći sa sobom ono što su mogli ponijeti. U koloni su bili stanovnici grada, ljudi iz okolnih naselja koji su se ondje prethodno sklonili te obitelji s djecom, starije osobe i drugi civili.
U povijesnim prikazima najčešće se navodi da je Ilok toga dana napustilo oko 8.000 ljudi. Pojedini izvori spominju i veće brojke, ovisno o tome obuhvaćaju li samo stanovnike grada ili i prognanike iz okolnih mjesta. Tijekom odlaska zabilježeni su slučajevi uznemiravanja i pljačke, unatoč dogovorenim sigurnosnim jamstvima.
Nakon odlaska većine stanovništva Ilok je ostao pod kontrolom JNA i srpskih snaga. Dio ljudi koji su ostali u gradu bio je izložen pritiscima i nasilju, dok su prognaničke obitelji godinama živjele daleko od svojih kuća, imovine i rodnoga kraja.
Povratak je postao moguć tek nakon političkog dogovora o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Erdutski sporazum iz studenoga 1995. postavio je temelje za taj proces, koji je dovršen 15. siječnja 1998. godine. Time je područje vraćeno u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, a prognanicima je otvoren put povratka i obnove života u Iloku i okolnim mjestima.
Četrnaesti listopada ostaje važan datum u kronologiji progonstva Iločana jer je toga dana potpisan sporazum koji je prethodio odlasku stanovništva. Sjećanje na te događaje podsjeća na cijenu koju su civili platili u Domovinskom ratu, ali i na važnost preciznog bilježenja činjenica, svjedočanstava i dokumenata kako bi se iskustvo prognanih sačuvalo od zaborava.
SNIMKU iz emisije "Dogodilo se na današnji dan" Hrvatsklog radija Vukovar poslušajte u playeru ispod članka.