Šestu godinu zaredom zagrebački rekreativci biciklima kreću prema Vukovaru. Cilj je prikupiti 70.000 eura za kosu stubišnu rampu i rad udruge koja okuplja roditelje djece s teškoćama u razvoju.
Postoje putovanja na kojima je najvažnije što prije stići na odredište. A postoje i ona na kojima je svaki prijeđeni kilometar poruka nekome da nije sam. Upravo takvo putovanje već šestu godinu zaredom povezuje zagrebačko Špansko i Vukovar. Stotine kilometara, studenačka hladnoća, noćna vožnja i fizički napor postaju manje važni kada se zna zbog koga se kreće i što se želi postići.
Humanitarna biciklistička akcija „Špansko za Vukovar 2026.” ove se godine održava 17. i 18. studenoga, a njezin je cilj prikupiti 70.000 eura za Udrugu Vukovarski leptirići, koja okuplja roditelje djece s teškoćama u razvoju. Prikupljeni novac namijenjen je nabavi kose stubišne rampe za kolica i potpori radu udruge tijekom 2026. i 2027. godine.
O projektu, njegovim počecima, pripremama za zahtjevnu biciklističku vožnju i ljudima koji su ovoj priči dali dodatnu snagu govorio je Stjepan Vukušić, voditelj projekta i predstavnik Udruge Rekreativni kvart SHP. Bio je gost jutarnjeg showa „Tko rano rani?” Hrvatskoga radija Vukovar, u kojemu je razgovarao s Mirom i Robijem.
Sve je počelo željom da se pomogne
Ideja nije nastala preko noći, niti je u početku bila velika biciklistička organizacija kakva je danas. Vukušića je na pokretanje humanitarne priče potaknula spoznaja da je udruga koja pomaže djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima bila pred gašenjem, unatoč trudu ljudi koji su je osnovali i godinama održavali njezin rad.
Ta ga je situacija pogodila. Smatrao je nepravednim da se ljudi koji se svakodnevno suočavaju s velikim izazovima, uz sve što čine za svoju djecu i zajednicu, moraju boriti i za opstanak udruge koja im pruža podršku.
Počeo je tražiti načine na koje bi mogao pomoći, najprije među prijateljima, a zatim i u poslovnoj zajednici u Zagrebu. Nakon što su se aktivnosti i pomoć nastavile tijekom nekoliko godina, poželio je napraviti nešto više i osobno se uključiti.
- Možda mogu dati nešto više od sebe osobno, posvetiti svoje vrijeme i trud kako bih pomogao njima, ali i Vukovaru, prema kojemu imam veliko poštovanje - objasnio je Vukušić.
Za sebe kaže da prije toga nije bio biciklist. Dolazio je iz drugih sportova, a poticaj mu je bio šogor koji je već iskušao sličan izazov. Kupio je bicikl i odlučio provjeriti može li i sam prijeći više od 300 kilometara.
Prva vožnja bila je, prisjetio se, posve drukčija od današnje organizacije. Sve je počelo s tek nekoliko ljudi, bez iskustva u tome što ih čeka na putu.
- Za mene je tih 300 kilometara bilo nešto kao uspon na Mount Everest - slikovito je opisao početke.
Šest godina poslije akcija je narasla u projekt koji okuplja oko 60 biciklista, uz prateću logistiku, podršku zajednice i uključivanje škola iz različitih dijelova Hrvatske. No temeljna ideja ostala je ista, pomoći onima kojima je pomoć potrebna i pokazati da se solidarnost ne mora zaustaviti na riječima.
Vukovar pritom nije slučajno odredište. Za Vukušića i članove udruge taj grad nosi posebno značenje zbog svega što je prošao u Domovinskom ratu, ali i zbog ljudi koji ondje danas žive. Dolazak na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje daje cijelom pothvatu dodatnu težinu.
- Ako su oni mogli proći kroz sve to, onda i mi možemo sjesti na bicikle i odvoziti tih 300 i nešto kilometara do Vukovara - poručio je.
Naziv ovogodišnje akcije, „Ljubav se mjeri kilometrima”, sažima upravo takvu poruku. Kilometri su fizička udaljenost, ali istodobno i mjera spremnosti da se ulože vrijeme, trud i energija kako bi se nekome olakšao život.
- Ako vam je do nečega stalo, potrudit ćete se doći do toga, bez obzira na to koliko je daleko - istaknuo je Vukušić.
Rampa koja znači više od pristupa zgradi
Ovogodišnji cilj od 70.000 eura nije samo broj na računu. Iza njega su potrebe djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji, kojima podrška često znači mnogo više od pojedinačne usluge ili jednokratne pomoći.
Vukušić je slušatelje pozvao da se upoznaju s radom Vukovarskih leptirića, ističući koliko se udruga promijenila i razvila od svojih početaka. Danas ima veće mogućnosti, ali i planove kojima želi dodatno pomoći djeci i njihovim obiteljima.
Jedan od važnih ciljeva jest uređenje pristupa za osobe u invalidskim kolicima, odnosno nabava kose stubišne rampe. No prikupljanje sredstava usmjereno je i na podršku širem radu udruge, uključujući aktivnosti koje obiteljima omogućuju predah od svakodnevne skrbi.
Kada je djetetu potrebna stalna pomoć i nadzor, obiteljski život često se organizira oko njegovih potreba. Roditelji pritom mogu imati vrlo malo vremena za odmor, međusobnu podršku ili posvećivanje drugoj djeci.
Zato su posebno važni projekti koji djeci omogućuju sigurno druženje i boravak uz stručnu podršku, dok njihovi roditelji nakratko mogu predahnuti. Vukušić je objasnio kako udruga razvija upravo takve sadržaje, među kojima je i projekt odmora i skrbi za obitelji djece s teškoćama u razvoju.
- Obitelji koje imaju djecu kojoj je potrebna 24-satna skrb često nemaju vremena ni prostora za predah. Ako roditelji dobiju mogućnost da se malo odmore, to im može olakšati dan i cijeli tjedan - pojasnio je.
Upravo je zato važno da se prikupljena sredstva promatraju kao ulaganje u pristupačniji prostor, ali i u kvalitetu života djece i njihovih bližnjih.
Vukušić pritom ne skriva koliko mu je stalo do toga da se projekt nastavi razvijati. Za njega je pomoć Vukovarskim leptirićima mnogo više od jednokratne humanitarne akcije. Riječ je o dugoročnom nastojanju da se ljudima koji se svakodnevno suočavaju s velikim izazovima pruži podrška i pokaže da u svojoj borbi nisu sami.
Škole, biciklisti i zajednica na istom putu
Ovogodišnja akcija ne završava na biciklističkoj stazi. Prema podacima organizatora, uključilo se 49 škola i ustanova iz 17 županija, a učenici će podršku iskazati sportskim, edukativnim i humanitarnim aktivnostima.
Neke će škole simbolično prijeći 325 kilometara hodanjem, trčanjem ili planinarenjem. Druge su osmislile aktivnosti na biciklima-ergometrima, na kojima se učenici izmjenjuju i zajednički prikupljaju kilometre. Pojedine će organizirati prezentacije, radionice, izložbe i druge sadržaje kojima će svojim vršnjacima približiti život djece s teškoćama u razvoju.
Vukušić upravo uključivanje djece i mladih smatra jednim od najvećih uspjeha projekta. Želi da učenici razumiju zašto se akcija organizira i da solidarnost ne doživljavaju kao obvezu, nego kao priliku da učine nešto dobro.
- Djeca su naša budućnost i trebamo ih učiti da budu dobri ljudi - rekao je, upozoravajući kako je važno da mladi ne ostanu zatvoreni u virtualnom svijetu, nego da prepoznaju ljude oko sebe i potrebe drugih.
Učenici mogu osmisliti vlastite aktivnosti i tako postati nositelji priče u svojim školama. Prikupljanje donacija pritom je dobrovoljno, a svaka škola sama odlučuje kako će se uključiti. Građani i tvrtke također mogu poduprijeti njihove inicijative, ali i izravno pomoći udruzi.
Donacije se prikupljaju putem platforme Čini pravu stvar, na kojoj se može pratiti napredak prikupljanja sredstava. Prema Vukušićevim riječima, važni su transparentnost i mogućnost da svatko sudjeluje onoliko koliko može.
- Ne morate biti biciklist da biste sudjelovali. Važno je uključiti se onako kako možete, donacijom, podrškom ili širenjem informacije o akciji - poručio je.
Sama biciklistička vožnja podijeljena je u dvije grupe kako bi se lakše organizirao dolazak u Vukovar i povećala sigurnost na cesti. Dnevna grupa kreće 17. studenoga u 7 sati, a noćna 18. studenoga u 00:01, s parkirališta Doma zdravlja Špansko. Sudionici prolaze dionice uz organiziranu pratnju i zaustavljanja, a grupe se tijekom puta spajaju kako bi zajedno nastavile prema odredištu.
Studeni, noć, kiša, vjetar i hladnoća vožnju čine fizički zahtjevnom. Vukušić je objasnio da su stajanja važan dio organizacije jer se tijelo tijekom odmora može brzo ohladiti. Unatoč tome, najteži dio putovanja, kaže, često zasjeni ono što bicikliste čeka na cilju.
Susret za kojega ne postoje riječi
Dolazak u Vukovar i susret s djecom Vukovarskih leptirića za njega su trenuci koje je teško opisati riječima. Nakon sati vožnje i umora, doček djece, njihovih roditelja i članova udruge vraća energiju sudionicima.
Posebno mu je ostala u sjećanju prošlogodišnja suradnja s XIII. gimnazijom u Zagrebu, školom u kojoj je i sam započeo projekt, a koju pohađa njegov sin. Učenici su se uključili u aktivnosti, a potom poželjeli i osobno doći u Vukovar, upoznati djecu kojoj pomažu i provesti vrijeme s njima. Družili su se, sudjelovali u radionicama i pripremili im poklone.
Za Vukušića je to bio dokaz da se ideja doista primila, djeca nisu ostala samo na simboličnoj aktivnosti, nego su poželjela upoznati one kojima su namijenili svoju podršku.
U tome se, čini se, krije i najvažnija poruka cijelog projekta. Nije riječ samo o svladavanju udaljenosti između dvaju gradova, nego o približavanju ljudi koji se možda nikada ne bi susreli.
Svi koji žele podržati akciju mogu pronaći informacije na internetskoj stranici Špansko za Vukovar, dok su donacije moguće putem platforme Čini pravu stvar – Ljubav se mjeri kilometrima 2026.. Kretanje biciklističke kolone moguće je pratiti i uživo na stranici projekta.
- Jedan euro je sto posto više od nule - poručio je Vukušić, pozivajući sve koji mogu da se uključe.
A kada 18. studenoga biciklisti stignu u Vukovar, iza njih neće biti samo 325 kilometara. Bit će to još jedna godina u kojoj su trud, zajedništvo i spremnost na pomoć pokazali da udaljenost ne mora biti prepreka kada postoji dovoljno snažan razlog za putovanje.
SNIMKU gostovanja Stjepana Vukušića u jutarnjem showu Tko rano rani? poslušajte u playeru ispod članka.