Filip Palijan, hrvatski vojnik s činom razvodnika i pripadnik Voda za uklanjanje eksplozivnih naprava u Inženjerijskoj bojni Gardijske oklopno-mehanizirane brigade u Vukovaru, ostvario je zapažen uspjeh na prestižnom međunarodnom vojnom natjecanju „Minnesota Best Warrior Competition“ osvojivši izvrsno drugo mjesto među vrhunskim vojnicima iz SAD-a i Kanade. S Palijanom su u Minessoti bili i narednik Josip Perković te časnički namjesnik Stipica Bolanča. Natjecanje je održano u centru za obuku Camp Ripley. U 72 sata natjecatelji su pješice prošli gotovo 48 kilometara izvršavajući 18 disciplina, uključujući kretanje pod vatrom, prepoznavanje i upotrebu ručnih granata, prelazak mokrog prostora i simulaciju povijesnih vojnih djela.
MOTIVACIJA: OBITELJ, VUKOVAR I DOMOVINSKI RAT
Natjecanje je okupilo najspremnije i najizdržljivije pripadnike oružanih snaga, a Filip Palijan je svojim znanjem, disciplinom i fizičkom spremom još jednom potvrdio visoku razinu obučenosti hrvatskih vojnika. Filip je u vojnoj službi od završetka srednje škole.
- Za služenje vojnog roka prijavio sam se odmah nakon srednje škole, a dva dana nakon 19. rođendana otišao sam na služenje vojnog roka i tada je sve krenulo. Riječ je bila o dobrovoljnom služenju, a nakon obuke, koju sam proveo u Požegi i koja je trajala nešto više od dva mjeseca, dobio sam poziv za specijalističku vojnu obuku u Karlovcu i tako je počela moja karijera u Hrvatskoj vojsci - kaže Palijan i ističe svoje motive za pristupanje Oružanim snagama Republike Hrvatske.
- Najveći motiv mi je bilo odrastanje uz hrvatske branitelje, puno članova moje obitelji sudjelovali su u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, a odrastanje u Vukovaru utjecalo je na moj razvoj jer sam kroz one najvažnije formativne godine učio o našoj povijesti i Domovinskom ratu što mi je bilo motiv da se priključim vojsci - kaže Palijan. Kao mladić s 19 godina susreo se s brojnim izazovima koje sa sobom nosi odlazak od kuće i služenje vojnog roka, a ističe kako je početak bio iznimno težak.
- U početku sam često razmišljao o tome što će se dogodit, bilo je jako puno izazova kojih se nisam bojao jer sa svakim izazovom želio sam rasti, jačati i napredovati. Kroz obuku sam naučio da ne trebam previše razmišljati kada dođem u situaciju da se moram suočiti s nekim izazovom, nego da moram biti spreman na najbolji način reagirati u različitim situacijama - govori Palijan.
ČETIRI DANA EKSTREMNIH VOJNIH IZAZOVA
Vojna obuka, a potom i godine iskustva u sastavu Oružanih snaga, Filipu su otvorile mogućnost otputovati u Sjedinjene Američke Države na ovo zahtjevno natjecanje na kome pripadnici HV-a sudjeluju već dugi niz godina i ostvaruju odlične rezultate. Riječ je o natjecanju koje traje četiri dana, a u fokus stavlja vojničke vještine, rukovanje vatrenim naoružanjem, orijentaciju, fizičku spremu, trčanje pod punom borbenom opremom. Samo natjecanje se mijenja iz godine u godinu, koncept je jako izazovan jer vojnici koji sudjeluju, ocjenjuju se tijekom 24 sata dnevno.
- Natjecanje nije uvijek isto, svake godine pred vojnike stavljaju nove izazove. Kroz ta četiri dana imamo jako malo prilike za san, a hrana je ograničena, vrlo je zahtjevno naviknuti se na američku hranu u tim uvjetima - istaknuo je Filip kroz smijeh. Natjecanje je krenulo noćnom orijentacijom za što Filip kaže da je njemu osobno bio najizazovniji zadatak.
- Bačeni smo u šumu u Minnesoti na nepoznati teren, imali smo kartu, kompas i crvenu naglavnu lampu. Sustav natjecanja je takav da nas nisu smjeli primijetiti s bijelim svijetlom. U tom slučaju bismo gubili bodove. Riječ je o izrazito brdovitom terenu. Kada bi vas ubacili na poznati teren po noći, vježba bi bila teška, a ovako na nepoznatom terenu bilo je još teže. Bili smo zavidno fizički spremni i to nam je naravno pomoglo da završimo vježbu - rekao je Filip ističući kako je u ovakvim situacijama važna i mentalna snaga.
- Često je upravo mentalna snaga važnija od fizičke, postoji puno ljudi u civilu koji su fizički spremniji od mene, ali upravo na ovakvim vježbama je glava ključna. Morate biti dovoljno mentalno jaki, ne smijete odustajati i morate biti spremni trpjeti bolove. Upravo zato je glava najbitnija i to moramo razvijati teškim treningom jer vojnik ne smije pucati pod pritiskom - kaže Palijan. Nastavak natjecanja pred vojnike je stavio i izazov prepoznavanja eksplozivnih sredstava
- Svaki dan imao je drugačiji tzv. Lane, a Lane 2 bio je upravo moj Lane jer sam pirotehničar. Radili smo na prepoznavanju neeksplodiranih eksplozivnih sredstava i raznih stvari za uništavanje s kojima se do sada nismo nikad susreli. Nakon toga radili smo i probijanje vrata s vodenim pritiskom, a potom smo išli na prelazak vodene zapreke užetom preko jezera. Uže je bilo dugačko 20-ak metara, labavo i morali smo upasti u vodu koja je bila hladna i potom trčati do barikade na gađanje četiri mete s njihovim jurišnim puškama nakon čeka smo se morali vratiti užem preko jezera - prepričava Palijan.
TEŠKI VREMENSKI UVJETI I INSPIRACIJA CHRISOM KYLEOM
Treći dan donio je i promjenu vremenskih uvjeta koji su pred vojnike stavili nove izazove, ali i sjećanje na Christophera Kylea, časnika američke vojske čiju smo životu priču mogli pogledati i u filmu „American Sniper”.
- Tog dana puhao je jak vjetar, padala je kiša, povremeno i led. Morali smo prvih deset kilometara trčati s teretom, punom borbenom opremom. Nakon deset kilometara prva točka bila je u sjećanje na poznatog snajperista Chrisa Kylea. Imali smo gađanje snajperom, a potom i pucanje iz borbenog vozila Bradley koje je nedavno došlo i u Hrvatsku. Nakon toga uslijedila je i simulacija izvlačenja ranjenika - kaže Palijan i dodaje kako je iznimno zanimljiv dio natjecanja bilo pucanje iz teške strojnice M2 Browning. Istog dana pred vojnike je stavljen izazov temeljen na filmu Black Hawk Down koji je snimljen prema istinitim događajima u bitci za Mogadishu u Somaliji, a posljednji dan donio je izazov pod nazivom „Search and evade”, snijeg i vjetar bili su dodatna otežavajuća okolnost.
- Mahovi vjetra bili su do 50 na sat, bilo je užasno hladno. Započeli smo s gađanjem, a nakon toga smo dobili koordinate za radne točke koje smo morali obići. Imali smo četiri točke, prva je bila izvlačenje ranjenika pod paljbom i saniranje rana, potom uspostava veze, uzvraćanje paljbe i bacanje ručne bombe. Sve te točke morali smo proći neprimjetno i doći do točke izvlačenja s helikopterima Black Hawk - prepričava posljednji dan Palijan koji ističe kako je uživao u ovim izazovima, a osim novoga iskustva kaže kako iz SAD-a nosi i doživljene posebne emocije koje su primjetne kod običnih ljudi koji iznimno cijene svoju vojsku.