Naime, u Lovasu je pronađena masovna grobnica iz koje je ekshumirano 68 žrtava, dok je još 10 žrtava ekshumirano iz pojedinačnih grobnica. Nažalost, to nije konačna bilanca stradanja mještana Općine Lovas u Domovinskom ratu, jer je ukupno ubijeno ili poginulo 89 mještana, a jedna se osoba i dalje vodi nestalom, što je činilo 5,5 % tadašnjeg hrvatskoga stanovništva.
- U čuvanju našeg praga i naše slobode 1991. izgubili smo jako veliki broj mještana i naša je sloboda skupo plaćena. Ovo radimo kako se ovaj strašan zločin nikada ne bi zaboravio i s druge strane kako bi zločinci bili privedeni pravdi. Ove velike žrtve su nas sačuvale, dale su nam slobodu i očuvale su naše granice i mi danas živimo slobodno i mirno – rekla je načelnica Općine Lovas Tanja Cirba.
Naglasila je kako je masovna grobnica u Lovasu po broju žrtava, nažalost, najveća je nakon one na Ovčari.
- Danas smo suočeni s brojnim problemima, no vjerujemo u hrvatsku Vladu koja nam je i do sada bila potpora u povratku i obnovi. Tako da, očekujemo i daljnje mjere kako bi se naša mladost zadržala ovdje i kako ova žrtva ne bi bila uzaludna. Ovaj lijepi i bogati kraj, naročito ako pogledamo broj žrtava, zaslužio je da ljudi ovdje ostanu i žive kvalitetno – poručila je Cirba.
Uz obitelji ubijenih i poginulih mještana Lovasa vijence su kod spomen obilježja masovne grobnice položili izaslanik predsjednice Republike umirovljeni general Mladen Markač, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Stevo Culej, izaslanik predsjednika Vlade ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane brigadir HV-a Drago Blažević, u ime Hrvatskog generalskog zbora general bojnik Marinko Krešić, župan vukovarsko-srijemski Božo Galić, izaslanica gradonačelnika Grda Zagreba Vesna Helfrih, pročelnica ureda za branitelje, izaslanik gradonačelnika Grada Vukovara Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje, Općina Lovas, Općina Malinska-Dubašica i predstavnici Fonda za humanitarno pravo iz Beograda predvođeni Natašom Kandić i odvjetnicom Marinom Kljaić, opunomoćenicom žrtava na beogradskom ponovljenom suđenju za Lovas.
- Prije svega izražavam iskrenu sućut obiteljima 89 poginulih i ubijenih mještana Općine Lovas. Neizmjerno je važno doći u Lovas i na ostala stratišta, pokloniti se žrtvama i iskazati zahvalnost njihovim obiteljima te vrlo jasno uputiti poruku kako je na tim temeljima sagrađena samostalna i suverena Republika Hrvatska. Moramo ohrabriti mlade da na ovim temeljima kročimo u perspektivu i budućnost, ali da pritom nikada ne zaboravimo žrtve i u konačnici da nikada ne zaboravimo tko je izvršio agresiju na Republiku Hrvatsku, te da se svi počinitelji ratnih zločina, bez obzira na protok vremena moraju procesuirati i odgovarati za ove strašne zločine - rekao je Medved.
Naglasio je kako Vlada čini sve kako bi se pronašle osobe koje su nestale za vrijeme Domovinskog rata te kako teži da se srbijanski zakon o regionalnoj jurisdikciji stavi van snage.
- Težimo tomu da sva kaznena djela koja su se dogodila na hrvatskom teritoriju budu u nadležnosti pravosudnih tijela Republike Hrvatske – izjavio je Medved.
Molitvu je kod spomen obilježja i svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela predvodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski u koncelebraciji s đakovačko-osječkim nadbiskupom, metropolitom Đurom Hranićem i svećenicima Vukovarskog dekanata.
- Položili smo cvijeće i zapalili svijeće. To neće pomoći pokojnima, ali će pomoći nama da ne zaboravimo žrtve. Opasnost je da čovjek zaboravi cijenu ove grude koja je preskupa i natopljena tolikom krvi žrtava. Trebamo znati i uživati ono što imamo, a imamo slobodu i svoju grudu te veliki broj onih koji su za nas poginuli kako bi mogli živjeti. To treba znati vrednovati. Stara je besjeda – ono što se voli za to se žrtvuje, ili da kažem ono za što se umire to ne odumire. Zbog toga bih htio da nam vrate nadu koju nam kradu. Nadu da upravo na toj žrtvi znademo graditi sadašnjost i gledati te žrtve kao naš zavjet. Zato vas želim istinski ohrabriti da živimo za ono što volimo, volimo ono za što se žrtvujemo, a žrtvujemo kako bi sadašnjost izgrađivali. Moramo vjerovati da ljubav pobjeđuje i da ljubav ima zadnju riječ – rekao je Puljić.
Poručio i kako želi da u narodu plamti ljubav prema ljudima, svom narodu, vjeri naših otaca, obitelji i svome jeziku.
Među 68 žrtavama koje su bile bačene u masovnu grobnicu bili su i posmrtni ostaci Josipa Rendulića, koji je ubijen 18. listopada 1991. kada je imao 75 godina, rekao nam je njegov sin Adam Rendulić, kojemu su u Lovasu ubijeni i polubrat Stjepan Luketić i snaja Marija Fišer, a u Vukovaru mu je poginuo nećak Dražen Luketić.
- Za oca sam saznao kako je bio mučen prije nego što su ga ubili. Sve kako se dogodilo opisao mi je jedan mještanin koji mi je rekao da je protivno svojoj volji četnike morao dovesti u moje dvorište i pokazati koja je kuća. Rekao mi je da je otac zapomagao dok su ga tukli te da je jedan od njihovih vojnika izvukao nož da ga zakolje na pragu, dok se drugi valjda smilovao pa je rekao „nećeš ga klat, ubi“. Ispričao mi je i kako je moj otac poslije svih batina imao dovoljno snage da i sam kaže nemojte me klati, ubi te me. Nakon toga ga je jedan srpski vojnik uhvatio za ruku i odveo u zadnje dvorište. Kad je bila identifikacija u Zagrebu opisali su mi koliko je otac bio izlomljen. Polomili su mu potkoljenice, natkoljenice, ruke, rebra i donju vilicu, a nakon toga ga ubili hitcem kroz čelo – ispričao je Rendulić.
Opisao je i kako je nadgrobni spomenik sa slikom njegovog oca na lovaskom groblju bio izgrađen prije rata te da su srpski vojnici čak pucali i u tu sliku.
Drugi mještanin Ivan Mujić kaže kako su Hrvati nakon okupacije Lovasa 10. listopada 1991., bili obilježeni bijelim trakama na rukavima kako bi se znalo da nisu srbi.
- Do sada za ovaj zločin nitko nije odgovarao. U Beogradu se vodio postupak i bilo je optuženo 14 osoba koje su sramno presuđene na sveukupno 128 godina. Na kraju je ta presuda ukinuta, a sudski je postupak vraćen na početak i novo suđenje još uvijek traje - Mujić.
Ovome dodajmo kako je prošle godine završen film Krvava berba grožđa, redatelja Silvija Mirošničenka, za koji produkciju potpisuje Antun Ivanković, predsjednik udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, a koji govori o zločinu kada je 51 mještanin Lovasa natjeran da korača kroz minsko polje, koje su ranije postavili okupatori. U neposrednoj blizini minskoga polja ubijen je Boško Bođanac, na samom minskom polju od mina ili metka još 20 Hrvata, dok ih je 14 ranjeno.
