Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen križa počast su ubijenima odala izaslanstva obitelji i djece poginulih i nestalih,  Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara i vukovarskih braniteljskih udruga, gradskog HDZ-a, HSP-a dr Ante Starčević i SDP-a, Vukovarskih majki, veterana Vojne policije Osječko-baranjske županije, ratnih vojnih invalida, dragovoljaca HOS-a, dragovoljaca  Domovinskog rata iz Petrovaca, Općine Bogdanovci, sinjskih alkara te predstavnici civilnih udruga iz Sotina.

Tijekom programa pročitana su imena svih ubijenih i nestalih mještana i upućen je apel onima koji znaju da kažu gdje se nalaze posmrtni ostaci nestalih.

U mjesnoj crkvi služena je sveta misa zadušnica.

Prema svjedočenjima i iskazima preživjelih Sotinjana između 14. i 20. listopada 1991. srpske su vojne postrojbe nakon okupacije Sotina veći broj nesrpskih mještana nasilno odvele iz svojih domova u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima i ispitivanjima. Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji. Preostale Hrvate u Sotinu okupatori su držali u pritvoru, radnim logorima, tjerali na prinudni rad i postupno ih ubijali. Tijekom srbijanske okupacije ubijeno je čak 10% stanovništva, odnosno 67 mještana od kojih sudbina 18 još uvijek nije poznata. Za ratni zločin u Sotinu do sada nitko nije odgovarao, a početkom rujna  u Beogradu je započeo sudski postupak za počinjene ovih zločina.