Kroz skladišta, odnosno hangare Veleprometa u razdoblju od rujna 1991. do travnja 1992. godine prošlo je oko 10.000 ljudi, od kojih su mnogi zvjerski mučeni, a žene silovane. Više od 700 ih je ubijeno, doznajemo od Zdravka Komšića, predsjednika Udruge Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora grada Vukovara.
– Za ovaj zločin nitko nije optužen i nitko nije odgovarao. Nitko nije odgovarao za zločin nad cijelim Vukovarom i Vukovarcima. Vukovar je krvava mrlja Haaškog tribunala i Carle Del Ponte koja u želji da izjednači krivnju za rat između Srbije i Hrvatske nije nikog optužila za ove zločine. Ako oni nisu podigli optužnice, pitam se što čeka tužiteljstvo RH, pogotovo nakon puštanja Vojislava Šešelja. Znači li to da se on može neometano vratiti na mjesto svojih zločina i ponovno otići u Srbiju, pita se Komšić tražeći da se za ratne zločine počne suditi i u odsutnosti. – Također zahtijevamo od Vlade i Sabora da ne dopusti otvaranje pregovora za pristup Srbije EU bez rješenja vukovarskih rana, pronalaska posmrtnih ostataka ubijenih i nestalih, procesuiranja zločina i obeštećenja svih stradalnika i logoraša putem ratne štete, istaknuo je Komšić u svom govoru.
Svetu misu u dvorištu Veleprometa za sve poginule, ubijene i nestale služili su vlč. Mato Martinković, župnik župe Kraljice mučenika i vojni kapelan vlč Ante Mihaljević.
U limenom hangaru postavljena je i izložba novinskih tekstova, crteža i fotografija o događanjima u Veleprometu te godine.
Obilježavanju su nazočili bivši zatočenici, građani te gradonačelnik Ivan Penava i župan Božo Galić.
