Sam naziv ugovora „doživotno uzdržavanje“ i „dosmrtno uzdržavanje“ kao da namjerno dovodi u zabludu gotovo sve osobe koje nisu pravnici, tako da primatelj uzdržavanja nerijetko ne zna koji ugovor potpisuje (oko 82 posto ne prepoznaje razliku). Osobe koje žele iskoristiti starije upravo koriste tu situaciju, upozorava SUH.

U otvorenom pismu među ostalim stoji:
- Niz godina informiramo Vas i cijelu hrvatsku javnost o zloupotrebama ugovora o doživotnom uzdržavanju, a posebice ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od strane ne samo članova obitelji starijih osoba, nego i nositelja socijalne skrbi, odvjetnika, sudaca, javnih bilježnika, obiteljskih liječnika…Uporno navodimo primjere ovog sve masovnijeg „lešinarskog biznisa” koji pod okriljem zakonskih odredbi otima našim starijim sugrađanima imovinu bez pružanja skrbi i uzdržavanja. Uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje osobe u potrebi, a prijenos imovine te osobe je naknada za posljedicu uzdržavanja, nema nikakvih opravdanih razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira osoba davatelja uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da odmah postane vlasnik imovine. Kad se uzme u obzir da najveći broj zlouporaba instituta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da se, za potpuno istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja da odmah nakon stjecanja imovine i otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo s obvezom uzdržavanja. Svakodnevno doznajemo za slučajeve prevara ili neizvršavanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tako da starija osoba na kraju svog životnog puta ostaje i bez imovine i bez uzdržavanja, sama i bez sredstava, bez krova nad glavom i čekajući završetak sudskog spora koji u pravilu ne dočeka. Mnogi pojedinci bave se ovom vrstom „lešinarskog biznisa“ sklapajući i po više desetaka ugovora i čekajući da primatelji uzdržavanja umru što prije. U svojim pisanim obraćanjima detaljno smo opisali postojeće stanje i sve razloge, obrazložili potrebu izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima te predložili rješenje i dostavili cjelokupni tekst prijedloga izmjena i dopuna samog Zakona – stoji, među ostalim, u otvorenom pismu.