Postav se temelji na sadržaju knjige Mama, ne vidim nebo autorice Ani Galović gdje su obuhvaćene dostupne informacije o trideset i četvero poginule, nestale i ubijene vukovarske djece na području grada Vukovara i rubnim mjestima usko vezanim uz Vukovar za vrijeme bitke 1991. godine, a zatim i za vrijeme okupacije tzv. SAO Krajine 1992. godine.
Sve ilustracije potpisuje njemački autor Vladimir Köter koji je na temelju iskaza svjedoka i detalja koje su naveli članovi obitelji smrtno stradale djece ilustrirao pojedinosti dječjih biografija. Pripremu za stalni postav u Pastoralnom centru sv. Bone u Vukovaru izradila je vukovarska dizajnerica Žaklina Kurmaić.
Župnik župe sv. Filipa i Jakova Ivica Jagodić rekao je kako je ova inicijativa samo jedna od mnogih pokrenutih inicijativa u prethodnim godinama.
-Ovo je početak incijative stalnog postava koji će sadržavati fotografije stradale djece, njihove biografije i podatak u kojoj su dobi stradali. Zanimljivo će biti promatrati sva njihova stradanja jer su stradali na čudne načine. Naš zadatak u Vukovaru je popratiti sve ono što su drugi napravili na ovome području, a povezano je s našim gradom i s popisom svih vukovarskih žrtava. Nakana vukovarskih franjevaca je buditi svijest o tome kako je rat odnio puno više nego što možemo shvatiti – rekao je fra Ivica Jagodić te pozvao sve crkve i sve one koji imaju zvona da kroz inicijativu ZVON za Vukovar, 18. studenoga u 18 sati i 11 minuta zazvone u znak sjećanja na žrtvu Vukovara.
Dražen Živić iz vukovarskog Centra Instituta Ivo Pilar rekao je kako se još uvijek ne zna točan broj stradalih u Domovinskom ratu.
-Imena ove djece koja su ovdje opisana i dokazana, vjerovatno su nezaokružena priča. Ova djeca nisu samo stradala kao rezultat borbenih djelovanja, već i u neposrednim okršajima u izravnom dodiru zaraćenih strana. Hrvatsko društvo mora učiniti sve kako bi se doznala sudbina svake stradale osobe u Vukovaru, osobito djece, a ako je moguće i počinitelje tih zločina primjereno kazniti. Moramo poraditi da ova nevina dječja žrtva postane dio hrvatskog memorija, sjećanja na teške, ali i slavne dane vukovarske i hrvatske prošlosti – poručio je Živić.
Žaklina Kurmaić autorica postava izložbe istaknula je kako je postav izložbe zamišljen tako da ju povezuje crvena linija koja će se od prve žrtve nadovezivati na svaku sljedeću i simbol je mučeništva najnevinijih žrtava Domovinskog rata.