-Stojimo na svetome tlu. Na ovome je mjestu živjela gorka nada i proljevale su se gorke suze. Postavljala su se brojna pitanja, a sva su značila samo jedno "Gdje su naši najmiliji?" Iz te je neizrecive tuge i goruće čežnje izrastao ovaj velebni i moćni spomenik koji je više od simbola i uspomene. Postavljen je kao opomena: Nećemo zaboraviti! Nećemo prestati tražiti! Nećemo odustati! Ne smijemo, jer nisu ni oni, rekao je gradonačelnik te dodao kako ovaj spomenik na najbolji način odaje počast poginulima jer je na njemu ispisano ime svake poginule osobe koja time ulazi u vječnosti i osigurava se od zaborava. - Mislim da svi možemo biti zadovoljni što je Sotin dobio spomen-park kakav zaslužuje, rekao je Penava.

Nazočnima se obratio i dožupan Željko Cirba pozvavši ih da svjedoče o ratnim stradavanjima. -Danas je u Sotinu tuga, ali tuga je ovdje već 24 godine. Za Sotin gotovo nitko nije odgovarao, a točno se zna tko je zapovijedao ovim zločinima. Ljudi iz Sotina traže istinu, da onaj kome se dokaže krivnja odgovara. I zato vas molim da pišete o ovome. Nemojmo dopustiti da nam povijest piše netko drugi. Sotin je jedna velika žrtva Hrvatske, žrtva vaših najmilijih. Ogromne su žrtve u Hrvatskoj, krvavo se stvarala Domovina i zato naša djeca i buduće generacije moraju znati što se ovdje događalo, kao i u cijeloj Hrvatskoj. To ne smijemo i nemamo pravo zaboraviti, a svim žrtvama moramo reći jedno veliko hvala, poručio je dožupan Cirba.

Nakon otkrivanja spomenika pročitana su imena svih ubijenih i nestalih mještana koja su ispisana na staklenim stupcima.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen križa počast je ubijenima odalo izaslanstvo obitelji poginulih i nestalih sotinskih žrtava, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara i braniteljskih udruga grada, Boćarskog kluba Dunav Sotin, Sportskog nogometnog kluba Dunav Sotin, Dobrovoljno-vatrogasnog društva Sotin, gradskog HDZ-a, HKS-a, HDSSB-a te Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar.

Molitvu je za sve poginule i nestale izgovorio velečasni Zlatko Rajčevac, a u mjesnoj crkvi sv. Marije Pomoćnice služena je sveta misa zadušnica. rema svjedočenjima i iskazima preživjelih Sotinjana između 14. i 20. listopada 1991. srpske su vojne postrojbe nakon okupacije Sotina veći broj nesrpskih mještana nasilno odvele iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima i ispitivanjima. Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji. Preostale Hrvate u Sotinu okupatori su držali u pritvoru, radnim logorima, tjerali na prinudni rad i postupno ih ubijali.

Tijekom srbijanske okupacije ubijeno je čak 10% stanovništva, odnosno 68 mještana je poginulo od kojih se 18 još uvijek vodi nestalima. Za ratni zločin u Sotinu do sada nitko nije odgovarao.