Na Općinskom sudu u Vukovaru pod predsjedanjem sutkinje Davorke Rukavina, nastavljeno je suđenje bivšem vukovarskom gradonačelniku Željku Sabou. 

U optužnici Saboa se tereti da je od srpnja 2005. do kraja rujna 2009. godine tijekom humanitarne akcije ljetovanja djece s područja grada Vukovara u organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, preuzevši provedbu i organizaciju tih akcija te prikupljajući novčana sredstva od roditelja djece u svrhu plaćanja osiguranja, protupravno za sebe zadržao dio novca, odnosno 76.567 kuna. Po navodima iz optužnice, Državno odvjetništvo navodi da će u tijeku dokaznog postupka dokazat i da je u studenom 2011. godine Sabo s namjerom potaknuo odgovornu osobu iz gradske tvrtke Komunalac da, protivno internim aktima i bez stvarne potrebe, omogući zaposlenje Srđana Šijakovića.

Na ročištu su saslušana posljednja četiri svjedoka obrane - Drinka Komljenović, koja je u navedenom razdoblju obnašala funkciju voditeljice tehničko operativnih poslova u gradskoj tvrtki Komunalac, Milorad Radumilo koji je u navedenom razdoblju bio predsjednik nadzornog odbora vukovarskog SDP-a, Ivan Galić, tadašnji predsjednik Foruma seniora vukovarskog SDP-a i Dejan Stanković, vodoinstalater koji je 2008 godine angažiran od strane GO SDP-a te je radio vodoinstalaterske popravke u objektu u kojemu su bila smještena vukovarska djeca u Velom Lošinju.

Svjedokinja obrane Drinka Komljenović

Saslušani posljednji svjedoci obrane

Svjedokinja Drinka Komljenović svjedočila je o slučaju zapošljavanja Srđana Šijakovića u gradsku tvrtku Komunalac, dok su preostala tri svjedoka obrane svjedočila o slučaju slanja vukovarske djece na more.

Komljenović je rekla kako je Grad Vukovar upravljanje trajektom Golubica, koji je bio donacija nizozemske vlade, prepustio gradskoj tvrtki Komunalac s obzirom da su oni već imali iskustva s upravljanjem refulerom "Plitvice" (tehnički brod za vađenje pijeska iz Dunava).

- Pored tehničkih poslova Komunalac je dobio odluku i za obavljanje administrativnih poslova, koje je do tada obavljao Grad Vukovar -  rekla je Komljenović, dodajući kako je tim povodom organizirano više sastanaka u Gradskoj upravi, na kojima su uz nju nazočili tadašnji direktor Komunalca Marinko Leko, tadašnji gradonačelnik Željko Sabo i tadašnja pročelnica za komunalno gospodarstvo Lidija Kiš.

Kako je rekla, na sastancima je bilo govora kako se za te poslove treba zaposliti nova, stručna osoba, no kako kaže, nije bilo govora o tome da je riječ o Srđanu Šijakoviću.

Preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Vukovar dobili su informaciju kako je na burzi rada jedna osoba koja zadovoljava postavljene kriterije, a riječ je o Srđanu Šijakoviću, koji je prema riječima Drinke Komljenović i ranije upućivao zamolbe Komunalcu tražeći posao.

- Mislim da je radno mjesto Srđana Šijakovića u gradskoj tvrtki Komunalac bilo obuhvaćeno tadašnjom sistematizacijom. Šijaković je imao ured u Gradskoj upravi, a povremeno je dolazio i u Komunalac - rekla je Komljenović, objašnjavajući kako njegov slučaj nije bio jedini slučaj takve vrste, s obzirom da su smještajni kapaciteti Komunalca bili vrlo mali pa u njihovoj zgradi nije bilo mjesta za sve djelatnike.

Komljenović je rekla i kako nema informacija o tome tko je snosio trošak plaće za djelatnike na trajektu Golubica te da o tome nije bilo govora na sastancima u Gradskoj upravi.

Na upit zamjenice ŽDO Suzane Stupar koju je stručnu spremu trebala imati osoba zaposlena na to mjesto, Komljenović je odgovorila kako ne zna sa sigurnošću, ali pretpostavlja da je riječ o brodarskoj struci.

- Osoba koja se trebala zaposliti, trebala je voditi evidenciju prodaje karata i troškove održavanja trajekta Golubica, jer su se ti podaci trebali dostavljati nizozemskoj vladi koja je donirala trajekt, uz to na tehničkom brodu za vađenje pijeska "Plitvice" trebala je kontrolirati količinu izvađenog pijeska i vremenski rok u kojemu je posao obavljen - rekla je Komljenović, dodajući kako je taj posao podrazumijevao i odlazak te osobe na brod.

Komljenović je zaključila kako su na tehničkom brodu "Plitvice" bili poremećeni međuljudski odnosi među djelatnicima, a kad je Šijaković bio upitan odlazi li na brod, kako kaže, Šijaković je odgovorio kako mu to ne dopušta kapetan broda Dalibor Tarle.

Svjedok obrane Milorad Radumilo

Slučaj ljetovanje

Svjedok obrane Milorad Radumilo svjedočio je u slučaju slanja vukovarske djece na more. U razdoblju od 2005. do 2009. godine bio je predsjednik Nadzornog odbora GO SDP-a. Kaže kako je akciju slanja vukovarske djece na ljetovanje osmislio gradski odbor stranke, a na inicijativu tadašnjeg gradonačelnika Željka Saboa i supruge Milorada Radumila koja je tada bila potpredsjednica GO SDP Vukovar.

- Organizacija ljetovanja bila je komplicirana i podrazumijevala je česta putovanja do Zagreba, kako bi od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pokušali dobiti financijsku pomoć. Također, često se odlazilo i do Velog Lošinja gdje je bilo potrebno renovirati objekt u kojemu će djeca biti smještena tijekom ljetovanja - rekao je Radumilo.

Po njegovim informacijama roditelji djece su na samom početku akcije uplaćivala 60 kuna za odlazak djece na more i kako kaže, nitko nije mogao vjerovati da se djeca s tim novcem mogu poslati na ljetovanje. Dodao je kako su cijenu kasnije podigli na 100 - 120 kuna kako bi se pokrili svi troškovi.

- Roditeljima je rečeno da novce uplaćuju za osiguranje i troškove ljetovanja, nije im rečeno da će ime neutrošeni dio novca biti vraćen, niti su oni to pitali - rekao je Radumilo.

Dodao je kako je bilo i djece iz socijalno ugroženih obitelji koji nisu mogli platiti odlazak djece na more, a teret njihovog ljetovanja snosio je SDP. Po njegovim riječima u svakoj turi bilo je dvoje, troje djece koja su dolazila iz socijalno ugroženih obitelji.

- Sva financijska izviješća jednoglasno su bila prihvaćana od strane gradske organizacije SDP-a Vukovar - dodao je Radumilo.

Radumilo je rekao kako je po odluci GO SDP-a dio novac prikupljen na ime slanja djece na ljetovanje 2009. godine utrošen na plaćanje promatrača na izborima (oko 15.000 kuna) no, kako kaže, taj je novac kasnije refundiran iz blagajne GO SDP-a. Od tog novca kupovali su se kava, sokovi, piće, a ponekada i cigarete za stranačke prostorije SDP-a koje su tada bile u Hotelu Dunav. Također, s istim se plaćao i službeni telefon gradonačelnika Željka Saboa, a dio sredstava utrošen je na izradu DVD-a sa slikama i videozapisima djece s ljetovanja, a koje su djeca dobivala za uspomenu.

- Popravci na objektu u kojemu su ljetovala vukovarska djeca obavljali su se na način da se u Vukovaru skupila ekipa koja bi se uputila u Veli Lošinj, a troškove puta, hrane, smještaja, cigara... snosio je GO SDP-a - rekao je Radumilo.

Na upit zamjenice ŽDO Suzane Stupar kako je moguće da vukovarski SDP nije imao novca za kavu, sokove, novine, cigare... za stranačke prostorije, a imao je novca za trošak adaptacije hotela te plaćanje prijevoza i smještaja, Radumilo je odgovorio kako je SDP sve financirao iz svojih sredstava, a onda su refundirali ta sredstva od novca kojega su uplatili roditelji djece. Stupar je komentirala kako nije dobila odgovor na postavljeno pitanje. 

Radumilo je također rekao kako je u organizaciji slanja djece na more sudjelovala i jedna braniteljska udruga (nije znao točno koja), koju je pohvalio jer nije radila podjele po nacionalnoj osnovi jer su na ljetovanje slana djeca i hrvatske i srpske nacionalnost, međutim, kako je rekao, ta braniteljska udruga je samo podržala akciju, a cjelokupnu organizaciju preuzeo je SDP.

Tijekom ispitivanja svjedoka, optuženi Željko Sabo u više navrata je bio upozoren od sutkinje Rukavina kako postavlja sugestivna pitanja, što ne smije jer na taj način utječe na iskaz svjedoka.

Svjedok obrane Ivan Galić

Račun za Dinamico greškom završio u računima GO SDP-a

Svjedok obrane Ivan Galić također je bio ispitan u slučaju slanja djece na ljetovanje. Kako je u to vrijeme bio dugogodišnji istaknuti član SDP-a te predsjednik Foruma seniora vukovarskog SDP, a uz sve još je i umirovljenik, kako kaže imao je dosta vremena za preuzimanje stranačkih obaveza. Tako je jedno vrijeme bio i blagajnik te je dolazio u doticaj s računima GO SDP-a.

Sporni račun na kojemu se nalazi cijena za lijek za potenciju - Dinamico, a koji je navodno kupljen od sredstava prikupljenih za ljetovanje djece slučajno je završio među računima GO SDP-a.

- Vjerojatno je riječ o mom računu, koji sam slučajno priložio u račune GO SDP-a Vukovar - rekao je Galić.

Tužiteljstvo i optuženi Sabo nisu imali dodatnih pitanja za svjedoka.

Svjedok obrane Dejan Stanković

Posljednji svjedok obrane bio je vodoinstalater Dejan Stanković, koji je 2008. godine radio na sanaciji objekta u Velom Lošinju. Radio je na obnovi kupaonica, gletanju i krečenju zidova.

Posvjedočio je kako je volonterski obavljao posao, a kako je rekao s njegove strane nije bilo troškova, jer je gorivo i cestarinu plaćao Željko Sabo.

- Trošak prijevoza, smještaja, prehrane, materijala i kupnje cigara snosio je optuženi - rekao je Stanković, dodajući kako je na Velom Lošinju bio sigurno tri puta tijekom 2008. godine, s njim u grupi je bilo 10 - 12 drugih radnika, a putovalo se s 3 - 4 automobila. Prva dva puta s nama je išao i tadašnji gradonačelnik Željko Sabo.

Suđenje bivšem vukovarskom gradonačelniku Željku Sabo nastavlja se iznošenjem nalaza vještakinje Sanje Opačak, nakon kojega bi trebalo uslijediti iznošenje završnih riječi tužiteljstva i obrane.