-Želja nam je rad Europskoga doma Vukovar i naše prve predsjednice Ljiljane Gehrecke podići na jednu višu razinu. Naime, Vukovar godinama posjećuju različite skupine od studenata, mladih, istraživača itd. koji osim što žele vidjeti mjesta sjećanja žele doznati i nešto o svakodnevnom životu ovdje. Jedan takav centar dao bi komplementarnu sliku o ovom gradu kakav on uistinu jeste, a to je da osim što je žrtva i grad heroj, Vukovar predstavlja i grad dijaloga – pojasnila je Mayer.
Na tribini su govorili Harald Siebl, stalni zamjenik veleposlanika Veleposlanstva SR Njemačke u RH, Max Brandle direktor zagrebačkoga ureda zaklade Friedrich Ebert, Anja Gvozdanovioć znanstvena suradnica Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, Katarina Kruihonja iz osječkoga Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Johannes Neudec iz Evangelističke crkve, odjela za obrazovanje i Vjeran Pavlaković s Filozofskog faklulteta u Rijeci.
NJEMAČKO-POLJSKI ODNOSI PRIMJER DOBRE PRAKSE
Konferencija je drugoga dana nastavljena predavanjem Boris Stamenića, koordinatora programskoga područja Kultura sjećanja u Documenti – centru za suočavanje s prošlošću o Kreisau-Krzyzowu - mjestu njemačko-poljskoga dijaloga kao primjeru dobre prakse u izgradnji mira i dijaloga.
-To je mjesto koje se do 1945. godine nalazilo unutar Njemačke, no pomicanjem granica ušlo je u sastav Poljske i koje je kroz višesturuku simboliku kako mjesta koje je i u II svjetskom ratu imalo važnu ulogu tijekom artikuliranja opozicije i pokušaja micanja Hitlera s vlasti tako i mjesta pomirenja Nijemaca i Poljaka, s vremenom zadobilo jednu simboličku važnost koja je prepoznata u 90-im godinama. Tako je zajedničkim nastojanjima njemačke i poljske vlade tamo oformljen centar za mlade koji godišnje privlači tisuće mladih iz cijele Europe s naglaskom na njemačko-poljske odnose, dijalog, pomirenje i kulturu mira – rekao je Stamenić.
Izgradnja mira težak je i dugotrajan proces, no Stamenić dijeli optimizam da Vukovar može postati mjesto mira, a ne podjela i rata
-Proces izgradnje mira turbulentan je i u drugim društvima iako kad gledamo izvana možda ne vidimo te turbulencije nego samo određeni dosege te izgradnje. Međutim kad pogledamo njemačko-francuske ili njemačko-poljske odnose s vrlo traumatične točke polazišta i gdje su došli danas 70 godina kasnije, onda mislim da imamo pravo na optimizam i vjeru da bi i Vukovar mogao postati takvo jedno mjesto razumijevanja, mira i susreta, a ne podjela i rata – izjavio je Stamenić.
Mateo Žanić s Instituta Ivo Pilar u Vukovaru održao je predavanje na temu Mjesta sjećanja u Hrvatskoj. Na konferenciji je sudjelovala i predstojnica Katedre za socijalnu psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Dinka Čorkao Biruški. Njezin odsjek u Vukovaru godinama provodi istraživanja o stavovima mladih, a o izgradnji trajnoga mira u Vukovaru kaže da Vukovar mora postati mjestom mira jer nemamo drugog izbora.
-Moramo naučiti živjeti jedni s drugima. Izazov je i temeljna životna vještina 21. stoljeća naučiti živjeti sa sobom i s drugima Svijet je suviše šaren, suviše raznolik da bismo se mogli zatvarati unutar vlastitih grupa, unutar vlastitih etniciteta, ne pružiti ruku prema drugima, ne imati priliku druge upoznati, to je jednostavno realitet i onda mora postati i realnost Vukovara. Sigurna sam da i hoće. To je jedan dug i mučan proces i mi svi pomalo "glavinjamo" u tome procesu ali je proces koji ide naprijed. Sve dok mirovnih konferencija ima, trud nije uzaladan – rekla je Čorkalo Biruški.
Također na radnome dijelu konferencije razgovaralo se o izgradnji održivoga centra za mirovno obrazovanje i kulturu dijaloga te izrađivale strateške smjernice toga centra.
Sudionici konferencije posjetili su i Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar te Vodotoranj.
