Vukovar, simbol otpora JNA i srpskim paravojnim postrojbama branili su Vukovarci, ali i dragovoljci iz cijele Hrvatske. Branili su hrabro grad na Dunavu puna tri mjeseca. Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu koja je završila velikim razaranjem grada, brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. Među onima koji su svoje živote, za našu slobodu, ostavili u Vukovaru su i dvojica sinjskih vitezova, heroji Ivica Poljak-Sokol i Andrija Alčić. Povodom održavanja svečane Sinjske alke njima u čast i slavu položeni su vijenci i upaljene svijeće na mjestima pogibije, kod današnje PP Vukovar i u Preradovićevoj ulici. Andrija Alčić poginuo je 4. studenoga, a Ivica Poljak-Sokol dva dana kasnije, 6. studenoga 1991. godine.

- Grad Vukovar, grad heroja, podnio je najveću žrtvu i nemjerljiv je njegov doprinos u stvaranju samostalne i slobodne Republike Hrvatske. Brojne su žrtve hrvatskih branitelja i nevinih naših sugrađana. Među njima su i Sinjani Ivica Poljak Sokol i Andrija Alčić koji su poginuli hrabro braneći Vukovar i Hrvatsku. Njima u čast i u čast svih ostalih branitelja trči se Alka u Vukovaru, kao izraz jednog čovjekoljublja, domoljublja i hrvatskog jedinstva - rekao je Igor Vidalina, povjerenik Vlade za Grad Sinj i dodao kako mu je drago što je mogao prisustvovati na mjestima pijeteta na kojima se slavi domovina Hrvatska.

Po riječima gradonačelnika Ivana Penave, Vukovar je simbol hrvatskog zajedništva jer su uz domaće branitelje Vukovar branili i ljudi iz drugih krajeva Hrvatske i svijeta.

– Možda se to često ne spominje, možda se stekne dojam da je njihova žrtva u drugom planu, ali to nije tako. Kad odajemo počast bilo kojem branitelju onda odajemo počast i svim drugim braniteljima, pa tako smo i danas. Budući da je Vukovar sve ove dane u znaku Sinja danas smo položili vijence i zapalili svijeće za pokojne branitelje Ivicu Poljaka i Andriju Alčića koji su došli upravo iz gada Sinja – kazao je Penava.

Mjesto pogibije Ivice Poljaka Sokola.

Kršni Sinjanin Ivica Poljak svog zemljaka, uvijek nasmijanog i veselog Imoćanina Velimira Đereka, nakon njegove pogibije 12. listopada 1991., zamijenio je na mjestu zapovjednika Sajmišta, odnosno 1. bojne 204. vukovarske brigade, kao i njegov ratni nadimak Sokol. Naime, svih osam zapovjednika Sajmišta, od kojih su petorica poginula, nosili su isto ratno ime Sokol po zapovijedi Mile Dedakovića Jastreba kako bi neprijatelj bio uvjeren da je u pitanju isti Sokol. Obranom je zapovijedao do 6. studenog, kada je i on poginuo. Njegovu zapovjednu sobu pogodila je granata, a ubio ga je geler.

Mjesto pogibije Andrije Alčića. 

Andrija Alčić svoj je život položio braneći Sajmište u Preradovićevoj ulici. Poginuo je pretrčavajući ulicu nakon pada neprijateljske granate kod današnje OŠ Josipa Matoša.  

Upravo njih dvojica prvi su u povijesti koji su posmrtno proglašeni članovima Alkarskog društva. Na sjednici 17. prosinca 2016. za člana Društva posmrtno je proglašen i jedan od zapovjednika obrane Vukovara Marko Babić koji je podrijetlom iz Cetinjske krajine. Po Ivici Poljaku Sokolu i  Andriji Alčiću nazvan je Športski centar u Sinju.