U suradnji Grada Vukovara i Udruge branitelja „Zoran Šipoš – Dom tehnike“ Borovo naselje svečano je otkriveno spomen-obilježje posvećeno hrvatskim braniteljima Doma tehnike.
Čast da otkriju spomen-obilježje pripala je Tiji Đapić, unuci Damira Posanovića – Buce, branitelja ubijenog na Trpinjskoj cesti, te Klari Barišić, unuci nestalog branitelja Adama Podrugovića – Picassa. Uz brojne uzvanike, svečanosti je nazočio gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček sa suradnicima.
- Zahvaljujem inicijatorima, braniteljima s ovoga punkta, koji je bio možda i najistureniji tijekom Domovinskog rata. Drago mi je da ćemo na ovaj način trajno obilježiti ovo područje glede Bitke za Vukovar i da će se mlađe generacije ovdje moći dostojno pokloniti svima onima koji su dali svoj život upravo u obrani ovoga dijela Borova naselja, odnosno grada Vukovara - rekao je gradonačelnik.
Podnožje spomenika, izrađeno od bračkog kamena, donirao je klesar Manuel Gospodnetić iz Supetra na Braču. Njegova simbolika prikazuje ubodne rane od metaka i granata, a u neposrednoj blizini Doma tehnike postavljena je i ploča s natpisom u čast poginulim i nestalim braniteljima.
Milenko Bilić, dragovoljac Domovinskog rata, ratni vojni invalid i časnik Hrvatske vojske u mirovini, naglasio je značaj i položaj Doma tehnike u obrani Vukovara.
- Svi dobro znamo što je Dom tehnike. Imao sam tu čast jedno vrijeme biti ovdje, biti jedan od branitelja Doma tehnike. Živjeti s divovima od malih ljudi koji su prkosili logici rata - to je velika čast. Ovo što danas radimo, to je ono najmanje što mi živi branitelji možemo napraviti za naše poginule i nestale hrvatske branitelje - izjavio je Bilić.
Kada je riječ o zapovjedniku punkta Doma tehnike, odnosno Griča 4, Zoranu Šipošu i njegovoj supruzi Jasni, Bilić se prisjetio tog doba, kazavši kako je to bila istinska ljubav.
- O njima nijedan čovjek koji ih je poznavao ne može reći ništa ružno. Jasna Šajtoš bila je jedina braniteljica na Domu tehnike. Oboje su bili uzor, primjer kako se treba voljeti i braniti Republiku Hrvatsku. Bili su nam kao otac i majka u tim teškim vremenima - naglasio je Bilić.
No ima i onih trenutaka kojih se nerado prisjeća, jer, kako kaže, bilo je više takvih nego lijepih.
- U vrijeme kada sam boravio ovdje zasigurno ne postoji niti jedan lijep trenutak za koji možemo reći da ga se treba sjećati. Sjećam se jedne anegdote. Ovdje, kod pruge, nestali branitelj Aca Podrugović na straži je ubio kozu od koje smo mi skuhali čobanac. Pamtim taj čobanac po tome što je neprijatelju netko javio da smo sakriveni baš u tome dijelu, pa su onda oni krenuli minobacačima. Aca je u trenutku pucanja izvirio i upitao “Je l’ netko pokrio čobanac?” To su ti trenuci koje, ajmo reći, pamtimo s posebnim pijetetom prema svima onima koji danas nisu s nama, koji se i dan-danas vode kao nestale osobe - ispričao je Bilić, dodavši kako se još uvijek osam branitelja s toga položaja vodi nestalima.
Ivica Lojdl, branitelj s Doma tehnike, naglasio je kako su ti dani bili iznimno teški.
- Bio sam ovdje na Domu tehnike do samoga pada. Svaki dan je bio težak. Nakon logora napravili su selekciju i sada nas je ostalo tek šest ili sedam živih. Ovo je jedini položaj na kojemu je predaja bila 20. studenoga. Ovdje su svi bili dragovoljci iz Borova naselja, Vukovara, bilo je specijalne policije, a bilo nas je i iz svih dijelova Hrvatske. Oni su dolazili na dva tjedna na ispomoć. Za mene je ovo sve emotivno jer smo ovdje bili ja, moja dva rođena brata i jedan bratić koji je, nažalost, poginuo. To je toliko veliko i emotivno jer se ovaj položaj nikada nije isticao - niti položaj niti ljudi koji su ovdje bili. Što se tiče samih branitelja Doma tehnike, s ponosom mogu reći da su svi bili skladni, nikada nije bilo niti jedne ružne riječi među nama - kazao je Lojdl.
Grad Vukovar osigurao je projektnu dokumentaciju, ishodio suglasnost za postavljanje spomenika od tvrtke Borovo d.d. te osigurao izvođača radova, gradsku tvrtku Komunalac d.o.o.