U Hrvatskom domu Vukovar premijerno je izvedena nova kazališna predstava Scene Martin Dar sunca. Plesno-dramsku predstavu izvode glumci amateri Scene Martin Hrvatskoga doma Vukovar, a osim njih na sceni je i 42 djece plesača iz Odjela suvremenog plesa Glazbenih odjela pri OŠ Dragutina Tadijanovića i Plesne početnice Hrvatskog doma Vukovar.
Redateljica Tijana Pavliček predstavu naziva projektom.
- Kada imate predstavu u kojoj sudjeluje 42 djece, petero glumaca iz Scene Martin Hrvatskog doma Vukovar, tri koreografa, po jedan skladatelj, kostimograf, scenograf i redateljica, to prelazi pojmove predstave na kakvu je publika uobičajeno navikla. Stoga možemo govoriti i o svojevrsnom eksperimentu jer ovo uistinu jest nešto novo za vukovarsku publiku, ali i nama. Oduvijek mi je bila želja u rad Scene Martin uključiti što više osoba koje su stručnjaci za svoje područje, a rade sa srcem i entuzijazmom što je najvažnije za rad na dječjoj predstavi. Djeca, za razliku od odraslih, doživljavaju svaki pokret, riječ, udah, promjenu atmosfere u predstavi. Zato imamo veću odgovornost nego u radu s odraslima. Uvijek sam vjerovala da je raditi dječju predstavu slično pisanju bajki koje utječu podsvjesno na sve ljude i u kojima mogu uživati sve generacije – rekla je Pavliček i dodala da su u predstavi spajali glazbene i dramske dijelove.
Ples i gluma
Temelj je priče vječna borba između tame i svjetlosti, odnosno Ljeta, Jeseni, Proljeća sa Zimom koja, kao antagonist predstave, pokušava zavladati trajno i vječno. Ostala godišnja doba svjesna su nužnosti promjene, predstavljaju svoje specifičnosti, no ipak s lakoćom otvaranju vrata dolasku svojih nasljednica. Pri tome imaju male pomagače, Vatriće, Mjesečeve djeve, Leptiriće i sl., ali i dvije djevojčice koje se i same upuštaju u vječnu borbu i dokazuju kao prave junakinje. Na kraju borba dobra i zla završava pobjedom svjetlosti. Godišnja doba tumače glumci Scene Martin, Krunoslava Rafaela Vorgić, Đurđica Mrđanov, Gabrijela Raguž i Dragana Žarković, a pripovjedač je Davor Babić. Krunoslava Rafaela Vorgić glumi Ljeto.
- Rad na predstavi iziskivao je maksimalnu koncentriranost i usredotočenost. Nekima od nas ova predstava znači izlazak iz zone ugodnosti i vlastitog samopouzdanja. Najzanimljivije je bilo raditi s djecom. Bilo je odlično vratiti se u vrijeme kada smo svi bili djeca prije negoli smo spoznali surovu stvarnost života. Ključni dio predstave je i povezivanje plesa i glume. Adaptacijom godišnjih doba kroz ljudske likove redateljica je pokušala prikazati ne samo slavensku mitologiju, nego zapravo i ono što možemo vidjeti promatrajući vrijeme, a to su proljetni dio godine gdje na mahove izbija Zima, Jesen marljivo sprema sve za dolazak najoštrijeg godišnjeg doba, Ljeto svi ga vole i ono je bezbrižno – rekla je Vorgić koja u predstavi glumi sa svojom nećakinjom Tenom.
Predstavu pokreće ljubav
Koreografkinja Tanja Pavošević kaže da predstavu pokreće ljubav, a svaki pojedinac ulaže svoj trud, talent i znanje.
- Rad na predstavi od mene je zahtijevao prije svega organizacijske napore, no istovremeno otvorio mi je prostor i za ono što je moj predmet zanimanja i što najviše volim raditi, a to je kako pokretom kao izričajnim sredstvom uprizoriti ideju i priču te stvoriti ugođaj prijemljiv gledatelju kako bi se ostvarila uspješna komunikacija onoga što je zamišljeno – ustvrdila je Pavošević. Druga koreografkinja Dora Luketić Marijanović dodaje da je njeno iskustvo rada na predstavi iznimno ugodno i zabavno.
- Suradnja s kolegicama iz škole, Marijom Stanković Kovačević i Tanjom Pavošević, uvijek je ugodna, korisna i produktivna. Znamo da zajedno možemo mnogo i dijelimo istu strast prema plesu kao izvedbenoj umjetnosti. Naši učenici najveća su motivacija i nema ljepšeg uspjeha od uživanja u napretku, tada znamo da su se svaka ljubav i uloženi trud vratili. Zahvalna sam svim suradnicima na projektu koji su nas podržali kako bi ova divna priča o univerzalnoj borbi dobra i zla, cikličnosti života, moći zajedništva, prijateljstva i ljubavi bila postavljena u Vukovaru i pokazala kako svatko od nas može učiniti mnogo ako djeluje iz ljubavi i vjere u dobro – smatra Luketić Marijanović.
Glazbena priča bez cenzure
Glazbu je skladao Mihovil Begović.
- Skladanje je oduvijek bila moja neostvarena ljubav koja se sada polako ostvaruje. Kao profesor klavira svakodnevno radim s djecom i dobro sam upoznao njihove iskrene emocije i reakcije. Upravo je njihova iskrenost bila temelj na kome sam htio graditi glazbenu priču bez cenzure, bez umjetnog zadržavanja emocija. Zato sam u kompozicijama težio jednostavnosti forme i transparentnosti instrumentacije kako bi svaka nota nosila čistu iskrenu emociju. Unatoč tehničkim izazovima snimanja trudio sam se svakom skladbom donijeti što jasniju i precizniju interpretaciju svojih zamisli - rekao je Begović. Spomenimo i da je scenografiju radila Gabrijela Raguž.