Polaganjem vijenaca podno spomen-obilježja na tzv. Privlačkom putu u Mirkovcima obilježena je 34. godišnjica pogibije 13 hrvatskih branitelja koji su 22. srpnja 1991. ubijeni u vojnoj akciji u tada okupiranom mjestu.
Iz središta Vinkovaca prema Mirkovcima, tada pod okupacijom srpskih paravojnih postrojbi koje su svakodnevno topnički napadale grad, toga je dana krenulo 80 branitelja iz 3. brigade ZNG-a "Kune" radi deblokade ceste Vinkovci-Tovarnik, no dočekani su u zasjedi, pri čemu je ubijeno 13, a ranjeno 40 branitelja.
Tih se dana prisjetio Damir Dujić, tadašnji zapovjednik 2. bojne vinkovačke 3. gardijske brigade “Kune”.
- Toga je dana padala kiša isto kao i danas. Topništvo je trebalo odraditi svoje, no nismo imali dovoljno streljiva. Pozicije koje su trebali zauzeti naši gardisti nisu bile na vrijeme zauzete. Nije bilo uvezanosti rekao je Dujić dodavši kako je kao zapovjednik koji je vodio akciju bio na silosu, ali zbog guste izmaglice nije mogao vidjeti ništa.
- Topništvo i minobacači prestali su djelovati nakon tridesetak ispaljenih granata i mina. Na Bošnjakovom stanu, koji je zauzeo prateći vod, vidljivost je bila gotovo nikakva. Protugradne rakete iz smjera Cerića nisu ispaljene, a vod iz Privlake je zastao. Najveći problem bio je potpuni izostanak izvida i uvida u stvarnu situaciju na terenu - rekao je Dujić dodajući kako su domaći Srbi imali pomoć Srba i pripadnika Teritorijalne obrane iz Srbije te JNA tako da nisu imali šanse protiv nadmoćnijeg neprijatelja.
- Ranjenima nitko nije mogao pomoći. Nije bilo komunikacije. Ležali su u kanalima. Oni koji su preživjeli, povukli su se. Mrtvi su ostali na terenu do kasno popodne. Došao sam tamo oko 14 sati, nakon što sam izvršio pritisak na predsjednika Skupštine grada Vinkovaca da kontaktira Zagreb. Čak sam razgovarao s predsjednikom Vlade, Jožom Manolićem, koji je zatim kontaktirao Petra Gračanina u Beogradu. Oficiri u vojarni kalkulirali su – znali su kakva je situacija. Uključilo se i njihovo zrakoplovstvo, koje je raketiralo grad, našu vojarnu na stadionu, objekte na Vintexu, repetitore na Borincima i zgradu mađarske škole. Grad je desetkovan i razrušen. Taj 22. srpnja bio je crni dan za Vinkovce i Županju - prisjeća se Dujić.
Saborski zastupnik Petar Šimić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora naglasio je tom prigodom kako ne smijemo zaboraviti svoju povijest.
-Ovdje smo kako bismo izrazili zahvalnost i poštovanje obiteljima poginulih hrvatskih branitelja. Svjedok sam tog vremena. Nismo tada imali organiziranu vojsku, nismo imali saveznike, pa ni dovoljno naoružanja. Imali smo samo želju, hrabrost i zajedništvo da obranimo Hrvatsku. Danas, iskreno i od srca, odajemo počast onima koji su dali ono najvrijednije za našu neovisnu domovinu - rekao je Šimić,
Vinkovački gradonačelnik Josip Romić rekao je da je ovo još jedan podsjetnik kako se teško borilo za grad i kako se teško izborila sloboda.
-Privlački put vječna je rana Vinkovaca i cijele Slavonije. Danas smo se okupili kako bismo odali počast hrabrim ljudima koji su dali svoje živote za jedinu nam Domovinu. Njihova žrtva nikada ne smije biti zaboravljena. Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca odajemo poštovanje našim hrabrim vitezovima. Čuvamo sjećanje na njih, na njihovu hrabrost, ljubav prema Domovini, i na nama je da istinu o Domovinskom ratu prenosimo novim generacijama. U dubokoj zahvalnosti mogu samo reći – neka im je vječna čast i slava - poručio je Romić.
Toga su dana ubijeni Dražen Abramović, Mato Božić, Vinko Dandić, Željko Jurčević, Franjo Jurčić, Vlatko Marinović, Tunjo Pejić, Ivan Pranjić, Mario Prusina, Nade Rogić, Marinko Šimunac, Dražen Tomšić i Perica Bušić.
Uz obitelji poginulih, vijence i svijeće položili su i predstavnici vlasti, pripadnici Hrvatske vojske, policije, predstavnici braniteljskih udruga kao i načelnici općina Drenovci i Cerna.
U mirkovačkoj crkvi služena je i misa zadušnica za sve poginule.