Osmoga lipnja 1997. godine, na vukovarski željeznički kolodvor, prvi put nakon rata, stigao je vlak. Nije to bio običan putnički vlak. Bio je to Vlak mira – simbol završetka rata i početka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Vlak je krenuo iz Zagreba ujutro, a činilo ga je 21 vagon – simbolički, po jedna županija Republike Hrvatske. U njemu su se nalazili predsjednik Franjo Tuđman, članovi Vlade i Sabora, predstavnici Katoličke Crkve, diplomati i pripadnici međunarodnih snaga. Putem prema Vukovaru, vlak je zastao u Vinkovcima, gdje ga je dočekalo nekoliko tisuća građana. Međutim, nedugo zatim, u Borovu Naselju, vlak je kamenovala skupina lokalnih Srba. Nekoliko vagona je oštećeno, ali nitko nije ozlijeđen. Vlak je nastavio put – njegova poruka bila je jača od otpora. Dolazak Vlaka mira označio je početak kraja procesa mirne reintegracije, kojim je istočna Slavonija – područje pod privremenom upravom UN-a – vraćena u ustavnopravni poredak Hrvatske. Pred željezničkim kolodvorom, simbolično razorenim u ratu, održana je svečanost. Svirala je hrvatska himna, održana je minuta šutnje, a okupljenima su se obratili predsjednik Tuđman i prijelazni upravitelj UNTAES-a, general Jacques Klein. U svom govoru, Tuđman je istaknuo važnost pomirbe i oprosta. Poručio je da Hrvatska ne želi osvetu, već mir i sigurnost za sve svoje građane.
- Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi.
rekao je Tuđman. Vlak mira bio je snažan politički i emocionalni čin – trenutak kada se Hrvatska, nakon godina ratnih stradanja, okrenula budućnosti. Dan kada je stigao Vlak mira ostat će upisan u povijest ne samo kao povratak teritorija, već i kao povratak vjere u mir, državu i zajednički život. Vukovar je ponovno bio dio Hrvatske. Ali i Hrvatska – ponovno dio Vukovara.
Tog povijesnog dana prisjetio se i vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček.
- Tom simboličnom gestom označeno je da će Vukovar, istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem postati sastavni dio Republike Hrvatske mirnim putem. Mnogi su u to vrijeme očekivali da će se istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem riješiti vojno-redarstvenom akcijom. Međutim, treba biti svjestan međunarodnih okolnosti u tom trenutku i situacije u kojoj je predsjednik Tuđman upravljao državom – on je tada izvukao najbolje moguće rješenje. Mi smo možda, Vukovarci, bili razočarani zbog toga, posebice kada smo se vratili. Znamo kroz što smo prolazili i kako smo se osjećali – bili smo manjina u vlastitom gradu 1998. i 1999. godine. Bilo je to teško vrijeme, ali najbitnije je da nije pala nijedna žrtva. Prva uspješna mirovna misija UN-a realizirana je upravo ovdje i ljudi su se, na kraju, vratili. Šteta je što UN nije nagradio Vukovar velikom donatorskom konferencijom s nekoliko milijardi dolara, jer bi se Vukovar tada pozlatio - rekao je gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček.