Jednom prilikom, dok sam šetao lijepim krajolikom, usudio sam se "posvađati" s Bogom, kao i onaj starozavjetni lik Job. Moja optužnica upućena Bogu svela se na ovo: "Bože, gdje si ti kada nas nevolje pritišću, zašto se sakrivaš, zar ti uistinu ljubiš uvijek? Daj mi znak da si tu i da te je brigam!" U tom trenutku spustih pogled na put preda mnom i ugledah srce, kamen u obliku srca. Moj prosvjed pretvorio se odjednom u skromnu zahvalu. "Isuse, ti imaš srce. I ti mi daruješ svoje srce. Ti me još uvijek voliš, samo... tvoje se srce skamenilo od ljudske zloće."
U ovim posljednjim vremenima, Isusovo srce trpi više nego ikada prije. Isus govori da će u posljednjim vremenima ljubav mnogih ohladnjeti.
Zar nije današnji način života velika napast protiv vjere, vjere u tu vječnu ljubav? Na križu Isus vapi: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Dok mu je srce pritisnuto porugama, On i dalje vjeruje protiv svake nade da ga Otac ljubi.
Na križu je Isusovo srce probodeno, slomljeno od boli. Takvo bolesno srce Isus daruje kako bi dokazao da nas ljubi sve do smrti i da je Njegova ljubav jača od smrti!
On je postao nitko, kako bi mi postali sve Njegovo. Njegovo Srce nam jamči: Isus je uvijek s tobom, Njegova ljubav dopire do one dubine koju nitko ne može dotaknuti. U tamnoj noći Njegova je ljubav vatra koja grije i osvjetljava tamu.
Duhovnu misao pripremio fra Ivica Jagodić.
