Fra Ante Perković, dugogodišnji župnik župe sv. Josipa Radnika u Borovu naselju, sudionik događanja 1991. u Vukovaru i bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora: Ovo me je asociralo na 1991. Godinu i na Borovo Commerce i sve ono što se tada događalo. Ja nema ništa protiv ćirilice jer je ona dio baštine mnogih naroda ovdje, ali u ovome trenutku ona se doživljava a mislim da to i jest sredstvo ekspanzije na ovo naše područje. Ak se s tim nastavi Vukovar više neće imati predznak hrvatski jer će se Hrvati iseliti iz njega.
Tonči Matešan, predsjednik braniteljske udruge iz Podstrane: Ćirilica u Vukovaru ima sasvim drugo značenje nego u onim mjestima u Hrvatskoj koja nisu pu Domovinskome ratu preživjela ono što je preživio Vukovar. Bilo bi razumno od strane Srba za našu i njihovu budućnost da oni sami kažu Ne ćirilici i da na takav način ponize i hrvatsku politiku koja to i zaslužuje.
Ena Vukadin, studentica iz Valpova koja studira u Vukovaru smatra da uvođenje ćirilice u gradu na Dunavu ima dublje i drugačije značenje nego bilo gdje drugdje u Hrvatskoj te da hrvatski građani Vukovara poslije svega što su preživjeli 1991. godine ni su to zaslužili.
Ruža Tomašić predsjednica HSP-a dr. A.S. : Tamo gdje je bilo rata, pogotovo u Vukovaru ćirilica ima sasvim drugo značenje je je pod tom ćirilicom ubijen Vukovar. Stoga tražimo moratorij od deset godina na uvođenje ćirilice u Vukovaru da svi problemi u Vukovaru riješe u suprotnom ne možemo odgovarati za ono što će se u Vukovaru događati u budućnosti.
