Odavanje počasti prilagođeno je Odlukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i preporukama i uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pa je održano bez svečanog mimohoda i prigodnog programa te uobičajenih protokolarnih i sportskih aktivnosti.
U spomen na ubijene i masakrirane redarstvenike ruže su podno spomen obilježja položili i svijeće upalili izaslanstvo obitelji ubijenih redarstvenika Predsjednika i Vlade RH, MUP-a, udruga iz Domovinskog rata i jedinica lokalne i područne samouprave, svako u razmaku od pola sata. U ime predsjednika počast je odao posebni savjetnik predsjednika za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, u ime Hrvatskog sabora saborski zastupnik Dražen Milinković, a Vlade potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je tom prigodom istaknuo kako su došli izraziti poštovanje dvanaestorici poginulih hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu u specifičnim okolnostima.
-To je jedan od najvećih zločina u Domovinskom ratu i nije slučajno da su prve žrtve bili pripadnici hrvatske policije jer se agresor posebno u tim prvim danima fokusirao na policiju kao najbolje organiziranu snagu za obranu Hrvatske - rekao je ministar Božinović dodajući kako je Domovinski rat specifičan i po tome što je prvi organizirani otpor agresoru pružila policija iz koje je kasnije nastala pobjednička Hrvatska vojska.
-Upravo zato ovakve događaje nikada ne smijemo zaboraviti i uvijek ćemo se prisjećati njihove velike žrtve i hrabrosti - poručio je ministar.
Predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata “Krpelj” iz Vinkovaca, saborski zastupnik Stevo Culej, koji se novinarima obratio u ime udruge i obitelji ubijenih redarstvenika, rekao je kako je okupio tim ljudi i napravio raščlambu akcije u kojoj je u Borovu Selu na današnji dan 1991. ubijeno 12 pripadnika vinkovačke specijalne policije te nakon stotina informacija i dezinformacija, došao do onih "koji su bili junaci u ovoj priči, ali i onih koji nisu bili junaci, nego nešto drugo".
-Jeste li ovdje ikad vidjeli zapovjednika koji je u to vrijeme bio zapovjednik dvanaestorice redarstvenika, jeste li vidjeli načelnika policije koji je u to vrijeme bio načelnik? Jeste li vidjeli ikoga tko vam je htio progovoriti o činjenicama o Borovu Selu, da je njih ovdje čekala zasjeda još mjesec dana ranije i to pod zapovjedništvom Milutina Todosijevića, jednog od majora četničkih pokreta i sve te informacije su se znale – naglasio je Culej dodajući kako niti u MUP-u, niti u saborskim papirima nema raščlambe akcije u Borovu Selu.
-Nijedan dokument o akciji u Borovu Selu u MUP-u ne postoji, a posebno ne postoji dokument raščlambe te cijele akcije. Gdje su ti dokumenti i materijali? Ja na četiri mjesta imam raspoređene materijale koji nikada nisu bili viđeni. Dakle, sve ono što se ovdje činilo, činilo se da bi se zamračilo puno toga - zaključio je Culej najavivši kako će o događajima iz Borova Sela uskoro izdati i knjigu koja će, po njegovim riječima, biti neugodna za mnoge ljude.
Svijeće su upalili i čelnici Grada sa Savjetom za branitelje gradonačelnika grada Vukovara.
-Danas smo u mislima i osjećajima prema 12 poginulih redarstvenika koji su, spašavajući svoje zarobljene kolege, dočekani u zasjedi i masakrirani u Borovu Selu. Od toga je zločina prošlo 29. godina i svima nama koji u sebi gajimo emocije prema ovome i događajima koji će uslijediti, svakom je godinom sve teže. Cijela država trebala bi imati takve dominantne osjećaje prema svojim žrtvama, ljudima koji su dali ono najviše od sebe što su mogli dati, no nasuprot tome osjeća se negostoljubiva atmosfera prema našim traženjima pravde. Godina za godinom dolazi i prolazi, Vlada za Vladom isto tako. Za 12 masakriranih redarstvenika to je 29 godina i 14 Vlada Republike Hrvatske, ali ništa više. Kad su u pitanju djela, ona izostaju. Kad su u pitanju riječi, njih je previše. Zbog njih 12 i zbog tisuća drugih koji nisu dobili nikakvu pravdu, ne smijemo odustati. Moramo mijenjati ciljeve i mehanizme jer sadašnji nas način vodi u zaborav i zataškavanje što ne smijemo i nećemo dopustiti - rekao je gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava, dajući potporu Culeju u nastojanju da se dozna istina o događanjima u Borovu selu.
Pripadnik jedinica posebne namjene Vinkovci Josip Vincetić koji je bio u akciji spašavanja svojih suboraca tijekom koje je ranjen i zarobljen rekao je kako je sve ono što se ovdje događalo ostavilo na njima duboke rane, ali vjeruje da će istina jednoga dana izaći na vidjelo i da će zločini biti kažnjeni kako bi duše ubijenih mogle mirno počivati.
-Nas je ovdje dočekala armija srbočetnika naoružanih do zuba, nitko ovo nije očekivao. Od nas tridesetak koji smo ušli u središte sela 12-orica su poginula, a dvadesetak nas je ranjeno. Bio sam u rukama Vukašina Šoškoćanina koji mi je držao pištolj na čelu i prijetio da će me ubiti – prisjetio se Vincetić.
Svetu misu za poginule redarstvenike služio je u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima u 11 sati don Ivan Begović.
U jutarnjim satima počast ubijenim redarstvenicima odana je polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća i ispred murala dvanaestorice redarstvenika u podvožnjaku prema Nuštru u Vinkovcima te podno spomen ploče na stadionu HNK Cibalije, na kojem su se svake godine u okviru Memorijala dvanaest radarstvenika trčale memorijalne altletske utrke, ali su zbog covida -19 i one ove godine izostavljene.
Dvanaestorica hrvatskih redarstvenika ubijena su 2. svibnja 1991. iz zasjede, uslijed akcije spašavanja dvojice svojih kolega koje su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. tijekom redovite policijske ophodnje u tadašnjem Borovu Selu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi.
Ubijeni su hrvatski policajci Stipan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.), pripadnici vinkovačke specijalne policije.
Ubojstvo 12 hrvatskih redarstvenika uz pogibiju prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića na Plitvicama bio je neslužbeni početak Domovinskog rata.
