Na današnji dan 1991. godine Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske paravojne postrojbe okupirale su cijelu Baranju i došle nadomak Osijeka. Time je grad sa sjevera, istoka i juga bio okružen, a agresor se spremao za potpuno zauzimanje Osijeka.
U spomen na progon nesrpskog stanovništva iz Baranje, danas će u organizaciji Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije biti održano obilježavanje polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod velikog drvenog križa na Biljskoj cesti.
Početak okupacije i progon stanovništva
Okupacija Baranje započela je 3. srpnja 1991. kada je iz Vojvodine ušlo 60-ak tenkova i oklopnih transportera JNA, ojačanih srpskim rezervistima i četničkim dobrovoljcima. Dio snaga raspoređen je kod Belog Manastira, a dio uz granicu s Mađarskom.
Već krajem kolovoza Beli Manastir i veći dio Baranje bili su pod nadzorom srpskih snaga, dok je hrvatsko i mađarsko stanovništvo protjerivano. Tijekom okupacije ubijeno je više od 200 civila nesrpske nacionalnosti, a za ratne zločine počinjene u tom razdoblju nitko nije procesuiran.
Pad Baranje i posljedice
Ključni trenutak dogodio se u noći s 21. na 22. kolovoza 1991., kada su srpske snage započele okruživanje Darde. Nakon povlačenja policije i Zbora narodne garde, 20-ak hrvatskih policajaca zarobljeno je i odvedeno u Kombinat Belja. Potpun pad Baranje uslijedio je 3. rujna zauzimanjem Bilja.
Od prijeratnih 54 tisuće stanovnika općine Beli Manastir, više od 30 tisuća nesrba protjerano je, čime je Baranja etnički gotovo potpuno očišćena i uključena u sastav tzv. Republike Srpske Krajine.
Mirna reintegracija
Baranja je vraćena u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske tek 1996. godine, mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Proces je bio posebno složen jer se Srbija do posljednjeg trenutka nije željela odreći okupiranog područja, a tijekom rata sustavno je naseljavala srpsko stanovništvo s drugih prostora, posebice nakon hrvatskih vojno-redarstvenih operacija “Bljesak” i “Oluja”.