Pred punom dvoranom Hrvatskoga doma Vukovar Vlatko Štampar izveo je svoju „Bolju polovicu“, stand-up show koji nakon više od 200 izvedbi privodi kraju svoj put. Sat i pol smijeha u Vukovaru okupio je publiku iz Vukovara, Vinkovaca, Osijeka i okolnih mjesta, a Štampar je još jednom pokazao zašto dobre fore, baš kao i dobre priče, najbolje funkcioniraju kada u njima prepoznamo sami sebe.
Neke se stvari ne završavaju tiho. Pogotovo kada iza sebe imaju više od 200 izvedbi, godine putovanja, pune dvorane i tisuće ljudi koji su se na njih smijali.
Takav je bio i oproštaj Vlatka Štampara od „Bolje polovice“ u Vukovaru. Hrvatski dom bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, a publika je na predstavu stigla iz Vukovara, Vinkovaca, Osijeka i okolnih mjesta. Pred njima je Štampar gotovo sat i pol držao ritam predstave koja je, nakon višegodišnjeg života na pozornicama, stigla do svoje završnice.
Iako se „Bolja polovica“ oprašta od publike, u Vukovaru nije bilo osjećaja da se nešto završava tužno. Naprotiv. Bio je to više onaj dobar, pomalo nostalgičan rastanak nakon kojega znate da će se osoba ponovno pojaviti, samo s nekom novom pričom.
Kada se publika prepozna u fori, smijeh dolazi sam
Štamparov humor već godinama počiva na stvarima koje su nam svima poznate. Muško-ženski odnosi, svakodnevne situacije, vlastita iskustva, male životne nelogičnosti i ono što često pomislimo, ali rijetko izgovorimo naglas. Upravo zato njegove fore lako pronalaze put do publike. Nisu udaljene od stvarnog života. One ga samo malo zakrenu u stranu i pogledaju iz drugog kuta. A kada se u tome prepoznamo, smijeh dolazi gotovo automatski.
Vukovarska publika večeras je bila spremna na igru. Štampar je tijekom predstave gradio atmosferu, vraćao se na poznate situacije, razvijao priče i koristio ono što stand-upu daje posebnu čar, osjećaj da se sve događa upravo sada, pred ljudima koji sjede u dvorani. Jer stand-up nije samo ono što je napisano. To je i reakcija publike, njezin smijeh, tišina, trenutak iznenađenja, dobacivanje ili pogled iz prvog reda. A publika u Hrvatskom domu Štamparu je večeras dala ono što svaki komičar želi ,punu dvoranu ljudi koji su došli spremni smijati se.
„Bolja polovica“ nakon više od 200 izvedbi odlazi u mirovinu
„Bolja polovica“ nastala je i rasla kroz godine. Neke su se fore mijenjale, neke produživale, druge nestajale, a publika je svaki put bila svojevrsni završni urednik. Jer ono što je smiješno na papiru ne mora nužno biti smiješno i na pozornici. Štampar je upravo kroz takav način rada izgradio show koji je preživio više od 200 izvedbi. Ideje su se testirale pred publikom, mijenjale i nadograđivale, a neke su od kratkih dosjetki postale višeminutne priče.
No nakon toliko izvedbi dođe trenutak kada i najbolja fora mora napraviti mjesta nečemu novom. U Vukovaru je zato „Bolja polovica“ dobila još jedan, poseban susret s publikom. Ovaj put pred punom dvoranom i ljudima koji su došli iz različitih dijelova Slavonije upravo zato da je pogledaju prije nego što ode sa scene.
Oproštaj od jedne predstave, ali ne i od Vukovara
Štampar se od „Bolje polovice“ oprostio uz smijeh, ali nije ostavio dojam čovjeka koji odlazi. Više čovjeka koji zatvara jedno poglavlje kako bi otvorio drugo. Što će biti tema sljedećeg stand-up showa, još nije sasvim jasno. Možda će dio odgovora ponuditi i ono što sam naziva svojevrsnom krizom polusrednjih godina. A ako je suditi prema njegovu dosadašnjem radu, svakodnevni život neće mu nedostajati kao izvor materijala.
Jer dobre priče obično ne treba tražiti predaleko. Dovoljno je pogledati vlastiti život. A Vukovar je u četvrtak navečer dobio priliku još jednom pogledati „Bolju polovicu“, predstavu koja se nakon više od 200 izvedbi polako povlači sa scene. Pun Hrvatski dom Vukovar, sat i pol smijeha i publika koja je na kraju ispratila Štampara pljeskom bili su sasvim dobar način da jedna predstava ode u mirovinu. „Bolja polovica“ možda je odradila svoj „zadnji voz”, ali Vlatko Štampar očito još dugo neće ostati bez novih stanica.