Glavna svjedokinja Barbarić rekla je kako je na svoje oči vidjela da optuženi Dragutin Hajdu, zajedno sa Stevanom Curnićem i još jednim pripadnikom srpske paravojske, zlostavljaja, tuče i bajunetima ubijaj maloljetnog Rajkovića.
- Odveli su me u prostoriju u stolariji gdje su bile samo žene. Tu je bila i Sofija Rajković koju sam poznavala. Oko nas vladao je kaos. Odvodili bi ljude pa su se čuli pucnjevi. Tražila sam na WC i dvojica su me povela. U prostoriji koja se nalazila nasuprot WC -a vidjela sam Curnića i Dragutina Hajdu u zelenim uniformama naoružani 'do zuba' kako tuku malog Rajkovića koji leži na podu. Bio je gol do pasa. Vidjela sam da ima tetovažu šahovnice na lijevoj ruci. Sjekli su ga po toj ruci mačetama. Mislim da mu je to već bio kraj jer je bio u lošem stanju - rekla je Barbarić čije je saslušanje trajalo gotovo dva sata jer je izložena mnoštvu dodatnih pitanja tužitelja, ali i optuženikovog odvjetnika Ante Nobila.
Obrana se temelji na tvrdnjama da glavna svjedokinja ne govori istinu jer za zločin optužuje Hajdua koji je njen bivši šogor i s kojime nikada nije bila u dobrim odnosima. Inzistiralo se na detaljnom opisu prostorija unutar zgrade Stolarije, ali i točnom opisu Siniše kada ga je zadnji puta vidjela. Svjedokinja tvrdi da je Siniša imao tetovažu šahovnice na ramenu no, njegova majka tvrdi da nije, navodi 24 sata.
Svjedočenje Marice Margetić Vukovarke koja je također, zajedno s djecom, bila zarobljena na Veleprometu, djelomično je bacilo drugo svjetlo na ubojstvo Siniše Rajkovića.
- Stevo Curnić nas je izveo iz grupe i odveo kroz mrak u veliki hangar. S lijeve strane na strunjači je sjedio Siniša Rajković. Po Siniši se vidjelo da su ga tukli, imao je veliku modricu i posjekotinu ispod oka. Rekao mi je da su ga tukli kundakom po glavi i tijelu odmah čim su ga istjerali iz podruma u gradu, ali i da se u hangaru osjeća sigurno i misli da je spašen. U blizini njega sjedio je mladi dečko koji je bio pripadnik paravojnih formacija koji ga je čuvao. Siniša je za njega rekao da je dobar. Stevo Curnić došao je ponovo za oko sat ili dva i rekao Siniši 'ajde sa mnom, gledajte ljudi, ovo je sin od najvećeg ustaše Stjepana Rajkovića' i šutno ga je nogom. Siniša je posrnuo. Stevo je otvorio vrata i gurnuo Sinišu van. Za njima je izašao i taj mladi vojnik. Odmah potom vani su se začuli rafali. Taj mladi vojnik se vratio i rekao 'morao sam pucati, bježao je'. Mislila sam tada, to je to, ubio je Sinišu. Je li je on stvarno pokušao pobjeći, nisam vidjela, kao ni je li ga doista ubio; vani je bio mrak. Kasnije više nisam vidjela Sinišu - ispričala je Marija događaje u noći 18. studenog dodajući kako je bio jako dobar dječak koji ničime nije izazvao to što su mu učinili, nije to zaslužio. Bio je visok i mršav, ali naglašeno dječačkih crta lica.
Priču o ubojstvu Siniše Rajkovića koja se znatno razlikuje od one navedene u optužnici ispričao je i svjedok Petar Častek iz Vukovara.
- Dovode me na Velepromet navečer. Mene i Sinišu uvode u skladište desno puno civila. Morali smo čučati, ruke su nam bile vezane. Bio sam ranjen i krvario sam. Nakon nekog vremena dolazi četnik kojega su zvali Fot i psuje nam, prijeti se malom da će ga sjeći na komade jer je navodno njegov otac ubio njegovog brata. Trideset godina čekao sam ovaj trenutak da na sudu podijelim što znam o tome jer je taj dečko došao na 2,5 sata u moj život, a fascinirao me svojom hrabrošću. Do danas nisam znao da se zove Siniša. Prepoznao sam ga na slici u novinama. Pričao mi je o sebi, shvatio sam da je Srbin po nacionalnosti, da mu je netko poginuo i da je ostao sam s majkom. Pitao sam ga 'što ćeš ti sada'. On je hrabro rekao 'ništa, ja ću bježati'. Dečko sa 16 godina svjesno je izabrao smrt samo da ga ne muče. Zapamtio sam ga za cijeli život. Nakon sat i pol dolaze dvojica-trojica, uhvatili su malog ispod ruku, on im se otrgnuo i potrčao prema izlazu. Čovjek koji je imao lovački maslinasti šešir, vitke građe, duguljastog lica, malo većeg nosa, pucao je malom u leđa. Pao je na nekih pola metra od ulaza, a oni su se okupili oko njega. Samo sam im kroz noge vidio da mu se tijelo trese. Netko je ispalio u njega hitac i nakon toga se tijelo umirilo. Potom su ga izvukli van - ispričao je Častek koji se u jednom trenutku svjedočenja i rasplakao govoreći o Siniši. Nadao se, kaže, da će tijekom svih ovih godina nešto saznati o dječaku čiju je sudbinu vidio.
Tužitelj je potom predložio očevid i rekonstrukciju događaja na mjestu ubojstva na Veleprometu kojemu će sudjelovati svjedoci koji poznaju unutrašnjost zgrade u kojoj se ubojstvo dogodilo, a predložio je i produljenje pritvora za optuženog Hajdua. Sud je prijedloge i prihvatio.
