Tema konferencije bila je Značaj blokade UNPROFOR-a. Na konferenciji nije bilo govora, referata ili znanstvenih obrada teme već je organizator priredio video pregled koji je započeo brojnim prosvjedima prognanika.
Podsjetili su da je blokada imala snažan utjecaj na međunarodnu politiku prema Hrvatskoj koja je rezultirala promjenom mandata UN-a u UNCRO i u konačnici u UNTAES t. j. mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja.
Blokada snaga UNPROFOR-a započela je 1. srpnja 1994. u Nemetinu i na Biljskoj cesti, a učinili su to hrvatski prognanici u želji da se što prije vrate svojim domovima na okupiranim područjima Hrvatske.
„Zbog stalnih pritisaka prognanika u težnji za oslobađanjem okupirane Hrvatske i ostvarivanju prava na povratak u vlastite domove, Zajednica prognanika je odlučila 1. srpnja 1994. godine dati do znanja međunarodnoj zajednici ali i hrvatskom vrhovništvu da se neće i ne može pomiriti s postojećim „statusom Quo“, koji je trajao od ranog proljeća 1992. godine.
O svojim namjerama bio je upoznat i predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman a cijelo vrijeme akcija je provođena u koordinaciji s Vladinim uredom za prognanike”, rekao je Pek.
Na miran način prognanici su blokirali svih 19 službenih i 12 neslužbenih prijelaza UNPROFOR-a iz okupiranih u slobodne dijelove Hrvatske.
Glavni zahtjev prognanika je bio da se konačno počne provoditi u djelo Vanceov plan demilitarizacije okupiranih dijelova Hrvatske i stvaranje uvjeta za povratak prognanika svojim kućama, prekid snabdijevanja Srba gorivom i drugim potrepštinama te vojne povezanosti sa SR Jugoslavijom.
U blokadi je u tih 46 dana, koliko je ukupno trajala, sudjelovalo preko 150.000 prognanika i postala je svehrvatski pokret.
Što je blokada duže trajala, i UN-u je postalo jasno da će njihova misija doživjeti neuspjeh te da je prema Vanceovom planu povratak prognanika neizbježan mirnom ili vojnom opcijom zbog sve većeg jačanja hrvatske vojske.