Na prostoru grada koji je bio u okruženju nalazilo se preko 600 tenkova i oklopnih transportera, više tisuća pripadnika JNA, naoružanih četnika i mobiliziranih rezervista. Obranu grada pak je činilo nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije, te oko 1.000 dobrovoljaca bez vojnog iskustva. Branitelji su imali izrazito skromno naoružanje, a snabdijevanje oružjem, hranom i sanitetskim materijalom odvijalo se jedno vrijeme uskim koridorom kroz kukuruzište kraj sela Marinaca i Bogdanovaca. Takvim odnosom snaga Srbija je po vojnoj teoriji trebala pregaziti Vukovar za nekoliko dana, no opkoljeni Vukovar gotovo puna tri mjeseca odupirao se golemoj vojnoj sili.

Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Brojna tragična svjedočenja preživjelih i svakodnevna izvješća Hrvatskog radija Vukovar govore o nevjerojatnom herojstvu i patnjama svih koji su do kraja ostali u Vukovaru. Život se odvijao u skloništima i podrumima, a vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika u kojoj je nedostajalo hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata.

Protivno svim međunarodnim normama i postignutim dogovorima s Međunarodnim Crvenim križem i europskim promatračima, srpska vojska i četnici ulaskom u Vukovar izvršavaju zločine i provode torturu i zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Već prvih dana okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno je i smaknuto. Masovne grobnice otkrili su nekoliko mjeseci kasnije strani novinari, a potvrdile su međunarodne komisije. Svijet su potresle slike sa Ovčare gdje su izvršena masovna pogubljenja.

Više od 5.000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, a mnogi se nisu vratili. Veliki broj logora još nije otkriven, tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara zauvijek nestalo.