Monografiju je inicirao Grad Vukovar koji joj je, uz Gradski muzej Vukovar, i izdavač. Gradonačelnik Ivan Penava istaknuo je da je cilj monografije prisjetiti se početaka Kolone sjećanja, ali jednako tako i ljudi koji su sudjelovali u njenoj organizaciji primarno se osvrćući na hrvatske branitelje Vukovara, franjevce, gradske službe i institucije.

- Monografija je nastala u želji da razvoj Kolone, od prve koja je bila u nešto drugačijoj formi do ove danas koja je postala najmasovniji komemorativni događaj u zemlji, objedinimo i zapišemo sve detalje kako bi oni ostali tu za povijest, za buduće generacije. Ogroman broj ljudi svake godine prolazi kroz naš grad,  bez ijednog incidenta ili ružnog događaja. To govori o tome koliko je u hrvatskom narodu jaka ideja o simbolici i žrtvi Vukovara i to nam je bila namjera koju smo htjeli zatvoriti s objavljivanjem jedne ovakve monografije - rekao je Penava. 

KOLONA JE VUKOVARSKA

Dodao je i kako je ovim izdanjem poslana poruka prije svega Vladi i bivšim Vladama Republike Hrvatske koje su pokušale kroz implementaciju zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta staviti Kolonu pod političku kontrolu.

- Ovo je poruka da je Kolona u svojoj jezgri vukovarska, a onda su, naravno, pozvani političari i svi ostali. Ovakva svjedočanstva ima samo Grad Vukovar i arhivske službe, ne postoji ništa takvo ni u Zagrebu ni nigdje drugdje jer je Kolona rođena ovdje i ovdje će ostati. To neka bude i politička poruka - naglasio je Penava te dodao kako se u budućnosti ne planira mijenjati trasa Kolone i kako će se u ovom obliku ostaviti u nasljeđe generacijama koje dolaze.

PRVU KOLONU INICIRALI GRAĐANI

U monografiji je, kao što je ranije spomenuto, kroz slike, svjedočanstva, arhivske dokumente i tekstove prikazan razvoj Kolone, a o samim početcima govorio je dugogodišnji voditelj protokola Grada Vukovara i jedan od začetnika Kolone sjećanja Tomislav Čorak koji je naglasio da je ovim djelom zaokružena priča koja je svrstala Vukovar na mjesto koje mu i pripada.

- Svakog 18. studenog, građani su tijekom progonstva u svojim prozorima prognaničkih soba palili su svijeće, gradski dužnosnici su u Zagrebu polagali vijence i palili svijeće, vukovarski svećenici su na Segetu služili mise zadušnice za žrtve Vukovara. Čekali smo trenutak kada ćemo moći u svome gradu na obali Dunava doći i pokloniti se onima koji su pisali povijest. Tako je u Vukovaru organizirana i prva Kolona sjećanja 1998. godine. Ona je bila spontana, nastala je od naroda, a središnja manifestacija i službeni program održan je na parkiralištu nekadašnjeg hotela Dunav. Tada su se uz intoniranje hrvatske himne, redom obraćali tadašnji gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl, zapovjednici obrane Vukovara Tomislav Merčep, Mile Dedaković Jastreb i Branko Borković Mladi Jastreb. Nakon toga govorio je general-bornik Mirko Norac u ime Ministarstva obrane, a nakon njega obratio se Pero Kovačević, izaslanik Ministarstva hrvatskih branitelja. Obraćala se i potpredsjednica Hrvatskog sabora Jadranka Kosor te Vesna Škare Ožbolt u ime predsjednika Republike Hrvatske. Služila se sveta misa, a u programu je bilo predviđeno da se izaslanstva upute prema spomeniku na Ovčari, odnosno na Memorijalno groblje, tada još u nastajanju. Time je za sudionike program bio završen, međutim, te godine već je bio postavljen Križ svim žrtvama za slobodnu Hrvatsku na ušću Vuke u Dunav gdje se jedna skupina ljudi nakon tog događaja uputila sa zastavama. Druga skupina je pak, samoinicijativno i vrlo emotivno, krenula prema Veleprometu, najvećem koncentracijskom logoru, gdje su nakon ulaska otvorili vrata hangara i uz krike ljudi koji su tamo bili zlostavljani, zapalili su svijeće i vratili su se u grad. Time je završilo prvo obilježavanje - priča Čorak.

Prema njegovim riječima, već iduće godine, u gradu koji je bio porušen i mračan, počelo se razmišljati kako iduće godine obilježiti taj dan. Tadašnji gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl, Tomislava Čorka zadužio je da napravi program za tu godinu. Na tragu prve godine obilježavanja, krenulo se u istom smjeru te je dogovoreno da će Kolona kretati iz vukovarske bolnice preko tzv. "Drvene pijace" do Veleprometa, priča Čorak, te dodaje kako je u Veleprometu otkrivena tada i spomen ploča, a autobusima se išlo do Ovčare i groblja položiti vijence. Uslijedilo je potom i obraćanje državnih i gradskih dužnosnika, a to je ujedno bilo i posljednje obraćanje na Dan sjećanja u Vukovaru. Te godine je, prema njegovim riječima, 19. studenoga, po prvi puta obilježeno i stradanje gradske četvrti Borovo naselje.
- To su bili početci kada nismo mogli ni zamišljati da će se naša inicijativa s godinama pretvoriti u ono što je danas. Vukovar je doživio da je hrvatski narod prepoznao naša nastojanja da se na jedan dostojanstven i primjeren način, bez politike, oda počast žrtvama Vukovara. Narod je taj koji je podržao, prihvatio i svojom nazočnošću održao, poput 2016. godine kada je prema procjenama bilo 120.000 ljudi. Odrađen je ogroman posao, a svi dionici su dali svoj doprinos - zaključuje Čorak te se emotivno prisjeća stihova "... iz krvi i bola niknut će cvijeće, narod nikada zaboravit neće, Vukovar..." te dodaje kako je upravo to suština Kolone koja je, prema njegovom mišljenju, najveći živi spomenik u Domovinskom ratu.

SVRHA JE ZAJEDNIŠTVO

Kroz sve ove godine i svoj stalni postav u obilježavanju 18. studenoga aktivno je sudjelovao i doprinosio Gradski muzej Vukovar, a njegova dugogodišnja ravnateljica i sadašnja savjetnica za kulturu Grada Vukovara Ružica Marić istaknula je kako se kroz godine stvorio spektar manifestacija među kojima su vrlo zapažene bile Svjetlosna rijeka sjećanja, I u mom gradu Vukovar svijetli i brojne druge kulturne i znanstvene manifestacije.

- Zajedničko svim manifestacija je uključivanje velikog broja sudionika, bilo da se radi o umjetnicima, pjesnicima i književnicima, bilo samim sudionicima Domovinskog rata. Ovim događanjima vežu se s Vukovarom i drugi gradovi u Hrvatskoj, a to ujedinjenje i zajedništvo je zapravo svrha svega - priča Marić.

Nazočnima su se obratili i Dražen Živić, pomoćnik ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te dugogodišnji gvardijan i župnik Župe sv. Filip i Jakov u Vukovaru fra Ivica Jagodić. Promociju su svojim dolaskom uveličali gradski i državni dužnosnici, brojni građani te predstavnici medija.

Monografija je izdana na 130 stranica, a urednici su Tomislav Čorak, Ružica Marić, dr.sc. Dražen Živić, Ivana Mujkić, univ.spec.oec. i Ana Lovrić, mag.iur..