Među okupljenim preživjelim logorašima bio je i predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Vukovarsko-srijemske županije Dragutin Guzovski koji je u logoru, u neljudskim uvjetima, proveo 6,5 mjeseci od kojih je 125 dana bio u samici.
-Proživljavali smo strahote, mučenja i maltretiranja, a jedan od zločinaca bio je i Vojislav Medić. Oko 3 sata ujutro 22. svibnja 1992. godine izveli su nas na dvorište, a kada smo pogledali „ispod oka” vidjeli smo autobuse. Znali smo da postoje dvije mogućnosti, ili će nas razmijeniti ili idemo u neki drugi logor – rekao je Guzovski.
Puštanje na slobodu izgledalo im je, kaže, nestvarno.
- Nismo mogli vjerovati da iz onoga pakla dolazimo na slobodni teritorij RH i postajemo slobodni ljudi. Nakon sati i sati čekanja i maltretiranja, stigli smo u Lipovac. Bio je to uistinu osjećaj koji se ne može opisati – prisjetio se Guzovski. U Zagrebu su ga, uz suprugu i sinove, dočekali i neki nepoznati ljudi koji su mu postali najbolji prijatelji.
- U logorima smo svakodnevno bili podvrgnuti zlostavljanju, fizičkom i psihičkom, izgladnjivanju, ponižavanju, smrzavanju i prijetnjama, a po dolasku u Zagreb narod nas je onako ranjene prigrlio, pokazao svoje veliko srce puno ljubavi i topline. Pružili su nam svu utjehu koja nam je u tom trenutku trebala - naglasio je Guzovski.
Zahvalan je, kaže, što je preživio sve strahote i sada mu je cilj prenositi istinu na mlade generacije kako se povijest više ne bi ponovila.
Podsjetio je kako je kroz logore prošlo oko 30.000 ljudi, a ubijeno ih je preko 1.000, no ostaje teška rana jer zločinci nisu kažnjeni za svoja nedjela.
