U Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima prikazan je dokumentarni film „Dom tehnike 1991. Borovo Naselje – Vukovar”, posvećen poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u obrani toga položaja tijekom Domovinskog rata.
Dom tehnike nalazio se na obali Dunava i imao važnu ulogu u obrani Vukovara. Branitelji su bili izloženi snažnim napadima iz zraka, s vode i kopna. Nakon okupacije Vukovara neki su završili u srpskim koncentracijskim logorima, dok su drugi ubijeni.
Predsjednik udruge Milenko Bilić istaknuo je kako je priprema filma trajala dvije godine, ponajprije zbog prikupljanja dokumentacije i potrebnih dozvola kako bi javnosti predstavili provjerene činjenice.
-Snimanje filma nije dugo trajalo, oko mjesec i pol, ali priprema je bila teška. Najveći zločin nad braniteljima dogodio se tek nakon okupacije Borova Naselja. Hrvatskoj javnosti nepoznato je kako Dom tehnike nije nikada pao. S njega smo se povukli tek kada je prijetila opasnost da budemo u totalnom okruženju. Još uvijek tragamo za sedmoricom nestalih - istaknuo je Bilić.
Pismo koje nosi bol obitelji nestalih
Posebno emotivan trenutak bila je poruka Klare Barišić, unuke nestalog hrvatskog branitelja Adama Podrugovića – Picassa. Pročitala je pismo posvećeno djedu i svim poginulim i nestalim braniteljima koji ne smiju biti zaboravljeni.
-Najviše toga sam naučila od moje majke i djedovih suboraca, a u školi tek iz knjige u kojoj ne piše kako se osjeća jedna obitelj koja desetljećima traži svoga člana - poručila je Barišić. Dodala je kako joj mnogi govore da je djed bio uvijek nasmiješen i dobrog karaktera te da sliči na njega. Pozvala je sve koji imaju bilo kakve informacije o njegovoj sudbini da ih podijele s obitelji. Prema informacijama do kojih je došla, njezin je djed navodno bačen u Dunav, a njegovo je tijelo poslije isplivalo u Novom Sadu.
Nakon 35 godina pronašao je mir
Svjedočanstvo o obrani Doma tehnike podijelio je i Robert Miljak, koji je najprije bio na položaju sa svojim ocem, a potom je prebačen u Dom tehnike. Prisjetio se kako su branitelji na položaju ostali dva dana dulje od datuma pada Vukovara.
Njegov otac ranjen je nekoliko dana prije nego što je na Priljevu, kod silosa, presječen put između Borova i Vukovara. Zapovjednik Zoran Šipoš dopustio je Robertu da ga posjeti u bolnici, ne sluteći da će to biti njihov posljednji susret.
-Odlazak do bolnice bio je jako rizičan. Nakon pada Vukovara otac je odveden na Ovčaru, pronađen je krajem prošle godine i sprovod je bio 27. veljače. To poglavlje konačno smo zatvorili, 35 godina je jako dugo razdoblje i svim obiteljima bih poželio da pronađu svoje najmilije i dostojno ih pokopaju - rekao je Miljak. Zahvalio je Biliću na nastojanjima da se sudbina branitelja Doma tehnike sačuva od zaborava.
Dokumentarni film donosi svjedočanstva o obrani Vukovara, ali i podsjetnik na obitelji koje desetljećima tragaju za svojim nestalima, čekajući istinu i mogućnost dostojanstvenog oproštaja.