U Gradskoj knjižnici Vukovar predstavljena je knjiga „Ti, Pando, znaš“ autorice Lidije Jurak – potresno, iskreno i duboko osobno djelo koje ne ostavlja ravnodušnim. Riječ je o knjizi koja ne traži samo da bude pročitana, nego i proživljena, jer u sebi nosi težinu sjećanja, ali i snagu preživljavanja.Ova 39-godišnja diplomirana fizioterapeutkinja publici je približila osobno i snažno književno djelo koje progovara o djetinjstvu obilježenom ratnim iskustvom i dugotrajnim posljedicama koje takva iskustva ostavljaju. U knjizi govori o svom životu nakon odlaska iz Vukovara te ratne 1991. godine.
Autorica je pojasnila kako je ideja za knjigu nastala postupno, paralelno s njezinim profesionalnim i osobnim razvojem. Dugogodišnji rad u medicini, tijekom kojeg je surađivala s različitim stručnjacima, uključujući psihologe i psihijatre, potaknuo ju je na dublje promišljanje vlastitih iskustava i unutarnjih procesa. Ujedno je počela intenzivnije raditi na sebi, pri čemu su se otvorila i sjećanja vezana uz Domovinski rat.
- Prvi zapisi nastali su kao osobna poruka sinu, na svega sedamnaest stranica sažela sam vlastita sjećanja iz djetinjstva. No, kako sam u to vrijeme već aktivno pisala, čitatelji su me potaknuli da te zapise proširim u cjelovito književno djelo. Nakon otprilike šest mjeseci, dogodio se ključni trenutak spoznaje – „klik“ koji mi je omogućio da pronađem strukturu i jasno definiram što želi poručiti - ispričala je Jurak.
Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja. U prvom se autorica vraća u bezbrižno djetinjstvo prije rata, dok drugo poglavlje donosi prikaz života djeteta u ratom pogođenom Vukovaru i okolici. Treće poglavlje fokusira se na razdoblje nakon spašavanja i suočavanje s posljedicama iz dječje perspektive, a četvrto tematizira proces suočavanja s traumama i posttraumatskim stresnim poremećajem izvan obiteljskog okruženja.
Iako su je roditelji nastojali zaštititi od ratnih strahota, autorica ističe kako se u adolescentskoj dobi ipak počinju javljati situacije koje otvaraju prostor za suočavanje s potisnutim iskustvima. Glasni zvukovi, gužve ili koncerti kod nje su izazivali nelagodu, no tada te reakcije nije povezivala s vlastitim traumama, već su se one u društvu često podrazumijevale i prešućivale.
Upravo iz tog razloga knjiga nosi snažnu poruku, osobito za mlađe čitatelje. Autorica naglašava kako se određene stvari u životu ne bi smjele uzimati zdravo za gotovo te koliko je važno prepoznati vlastite emocije i potražiti pomoć kada je potrebna.
- Poruka „nisam dobro“ ne predstavlja slabost, već prvi korak prema razumijevanju i ozdravljenju - zaključila je.