U povodu obljetnice smrti Johanna Gutenberga, njemačkog tiskara i izumitelja tipografije, u Gradskoj knjižnici Vukovar održano je javno književno promišljanje pod nazivom „Kraj knjige? Tri lekcije iz 20. stoljeća“. Izlagači su bili Vinko Živić, Petar Elez i Mateo Žanić. U svojim su se izlaganjima osvrnuli na povijest knjige i tiskarstva, na ulogu, važnost i utjecaj knjige na povijesni i civilizacijski razvoj ljudske zajednice, kao i na njezinu sudbinu u sadašnjosti i budućnosti, napose u odnosu na dominantna obilježja epohe postmodernosti i konzumerizma te sve veću ulogu masovnih medija u oblikovanju ljudske spoznaje i svijesti.
– Odlučili smo vukovarskoj javnosti, u kontekstu nečega što bismo mogli nazvati književnim promišljanjem, progovoriti o kraju knjige. Riječ je zapravo o promišljanju o toj temi iz perspektive, u prvom redu, triju autora, odnosno triju književnih naslova. Polazišta spomenutim promišljanjima bile su knjige „Prebučna samoća“ (autor: Bohumil Hrabal), „Fahrenheit 451“ (autor: Ray Bradbury) i „Ako jedne zimske noći neki putnik“ (autor: Italo Calvino). Riječ je o romanima i autorima koji iz svoje perspektive govore upravo o sudbini knjige i, na neki način, njezinoj budućnosti. Knjiga, koja je dugovremena, kako je Ray Bradbury u svom romanu istaknuo, bila je spremnik za puno toga – mjesto gdje su ljudi pohranjivali svoje misli i ideje, pamćenje; na neki su način knjige bile pamćenje svijeta. One su u današnjem dobu na neki način u konfrontaciji s drugim medijima, u prvom redu filmom, a potom i s nečim što je s vremenom postavljalo umjetnost. Knjiga se kao takva preispituje, preispituje se zapravo i njezin smisao, imala je ona ulogu i funkciju kakvu je imala do sada. Promišljali smo i o knjizi iz perspektive postmodernizma, o tome što je knjiga kao takva, tekst kao takav, te smo govorili o procesu stvaranja knjige – pojasnio je Elez, ravnatelj Državnog arhiva u Vukovaru, komentirajući budućnost knjige.
– Ako govorimo o knjizi kao mediju, kao specifičnom okviru, kako Bradbury kaže, spremniku misli, ideja, pa i impresija, možemo promišljati na više razina. Dakle, doslovno tako da je to jedan medij, ali zapravo ono što je bitno za knjigu jest da ona sadrži konkretnu misao, a onda u konačnici i izgovorenu misao, a to bi bila riječ. Knjiga u konačnici podrazumijeva i nešto što odražava i što je iskaz ljudske slobode. Tako da svaki nasrtaj na knjigu, o čemu se govorilo i tijekom prošlosti, ali i sadašnjosti, a vjerojatno će toga biti i u budućnosti, zapravo znači na neki način nasrtaj na ljudsku slobodu. U tom smislu mislim da će knjige, bez obzira na to hoće li se u budućnosti i zvati knjige ili će se njihovi sadržaji preseliti u neke druge vrste spremnika, postojati. Dok je čovjeka, bit će i knjige – zaključio je Elez.
Poseban je naglasak stavljen na promišljanje fenomena knjige kao medija i jezičnog dokumenta u kontekstu stvarnih ili imaginarnih kontrola i zabrana protoka informativnih, kulturnih i umjetničkih sadržaja, odnosno informacija, ideja i poruka koje sadrži, a koje u konačnici mogu rezultirati i njezinim fizičkim uništenjem.