Vladimir Andrić, gost jutarnjeg showa „Tko rano rani?” kod Lejle i Robija, govorio je o novoj kazališnoj produkciji, izazovima vođenja kazališta i važnosti stvaranja buduće publike.
Nakon 66 godina William Shakespeare vraća se na vinkovačku kazališnu pozornicu, a s njim i priča koja već stoljećima podsjeća koliko su ljudski osjećaji nepredvidivi, koliko često ne poznajemo ni sami sebe i koliko se lako stvarnost može pretvoriti u san. „San ivanjske noći”, jedna od najpoznatijih komedija velikoga engleskog dramatičara, novi je veliki projekt Gradskog kazališta „Joza Ivakić” Vinkovci, nastao u koprodukciji s Ludens teatrom iz Koprivnice.
O toj predstavi, ali i o svemu što se događa iza kazališnog zastora, u jutarnjem showu „Tko rano rani?” razgovarali su Lejla i Robi s ravnateljem vinkovačkog kazališta Vladimirom Andrićem. Bio je to razgovor o umjetničkim ambicijama, mladosti i iskustvu, odgovornosti prema publici te svakodnevnom poslu koji počinje mnogo prije nego što se u gledalištu ugase svjetla.
Jer, kako je Andrić dao naslutiti tijekom razgovora, kazalište nije samo ono što vidimo na pozornici. Ono je i prostor u kojemu se susreću različite generacije, u kojemu se uči, griješi, traže rješenja i, najvažnije, stvaraju priče koje nas mogu nasmijati, dirnuti i potaknuti na razmišljanje.
Veliki klasik za publiku Slavonije
Odluka da se vinkovačko kazalište upusti u Shakespeareovu komediju nije bila tek pitanje izbora još jednoga naslova na repertoaru. Za kazalište ograničenih produkcijskih mogućnosti takav projekt znači velik organizacijski i umjetnički izazov, ali i priliku da publici ponudi djelo koje pripada samom vrhu svjetske dramske književnosti.
- Naše je kazalište relativno malo, pa je potrebno malo ludosti i hrabrosti da se krene u predstavu ovakva opsega - objasnio je Andrić, ističući kako je cilj vratiti Shakespeareove komedije na slavonske pozornice i omogućiti publici da u vrhunskim klasicima uživa u svojoj sredini, bez potrebe za odlaskom u veće kulturne centre.
Upravo u tome vidi važnu ulogu vinkovačkog kazališta, ponuditi gledateljima raznovrstan i kvalitetan program, a pritom ne zaboraviti da kultura mora biti dostupna ljudima u njihovoj lokalnoj zajednici.
„San ivanjske noći” za njega je posebno drag tekst, a njegovu trajnu privlačnost objašnjava Shakespeareovim iznimnim razumijevanjem ljudske prirode. U ovoj komediji ljubav ne slijedi uvijek razum, osjećaji se mijenjaju, a likovi se u vrtlogu čarolije, nesporazuma i vlastitih želja nerijetko izgube upravo onda kada misle da najbolje znaju što žele.
- Želio bih da gledatelji iz kazališta ponesu osmijeh, ali i da se poslije zapitaju poznaju li zaista sami sebe - poručio je Andrić.
Upravo je to jedna od vrijednosti Shakespeareovih djela, iza komičnih situacija i naizgled bezazlenih ljubavnih zapleta kriju se pitanja o ljudskim slabostima, pogrešnim procjenama i granici između onoga što smatramo stvarnim i onoga što bismo željeli da bude stvarnost. Zato se njegova djela izvode stoljećima, a njihovi likovi i dalje prepoznaju nešto duboko ljudsko u svakome od nas.
Predstavu režira Jasmin Novljaković, koji potpisuje i scenografiju. Uz prijevod Milana Bogdanovića, redigiran prema tekstu Josipa Torbarine, na produkciji radi niz suradnika zaduženih za kostime, scenski pokret, glazbu i video. Pretpremijera je najavljena za subotu, 24. listopada, a premijera za nedjelju, 25. listopada, obje s početkom u 20 sati.
Mladost i iskustvo na istoj pozornici
Jedna od posebnosti ove produkcije jest susret iskusnih glumaca i studenata treće godine studija glume i lutkarstva Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, kojima je ovo prvo zajedničko profesionalno kazališno iskustvo.
Takav spoj, smatra Andrić, nije samo praktično rješenje za zahtjevnu produkciju nego i prilika za međusobno učenje. Mladi donose energiju, zaigranost i neposrednost, dok iskusniji kolege sa sobom donose znanje stečeno godinama rada na sceni. U tom susretu obje strane mogu dobiti nešto vrijedno.
Andrić se pritom prisjeća i vlastitih početaka, prepoznajući u mladim kolegama entuzijazam i znatiželju kakve je i sam imao na početku karijere. Njihova prisutnost, kaže, može pomladiti i one koji su već dugo dio kazališnog svijeta.
Za studente je posebno važno upoznati profesionalni sustav rada. Za razliku od akademskog okruženja, u kojemu često sami preuzimaju različite zadatke, u profesionalnom kazalištu susreću se s timovima tehničara, kostimografa, scenografa i drugih stručnjaka koji zajedno stvaraju predstavu.
Takvo iskustvo, naglašava Andrić, može im biti dragocjena priprema za budući rad, ne samo u glumačkom nego i u širem kazališnom svijetu.
Iza svake izvedbe, naime, stoji mnogo više od onoga što publika vidi pod svjetlima reflektora. Potrebni su koordinacija, disciplina, prilagodljivost i spremnost na brzo rješavanje problema. Ponekad se planovi moraju mijenjati u posljednji trenutak, primjerice kada se glumac razboli, pa treba pronaći zamjenu i osigurati da predstava ipak bude spremna za publiku.
Upravo u takvim situacijama dolazi do izražaja iskustvo cijelog ansambla. Iako mogu biti stresne, one mladim glumcima pružaju priliku da se suoče sa stvarnim izazovima profesije, a kazalištu potvrđuju koliko su važni zajedništvo i međusobna podrška.
Andrić pritom ne skriva da je vođenje kazališta stalno traženje ravnoteže. Umjetničke želje moraju se uskladiti s financijskim i organizacijskim mogućnostima, raspoloživim terminima i ljudima koji rade na pojedinoj produkciji. No upravo takvi izazovi, smatra, dio su posla koji voli i koji ga potiče na pronalaženje novih rješenja.
Kazalište za sve generacije
Od Shakespearea do dječjih predstava, od komedija koje publici pružaju predah od svakodnevice do drama koje otvaraju ozbiljna pitanja, repertoar Gradskog kazališta „Joza Ivakić” nastaje s namjerom da privuče različite generacije i različite ukuse.
Andrić ističe kako je jedna od najvažnijih zadaća ravnatelja pronaći ravnotežu između umjetničkih ambicija i interesa publike. Kazalište, prema njegovu mišljenju, mora ponuditi sadržaje za one koji redovito dolaze na predstave, ali i za one koji tek traže razlog da uđu u gledalište.
Posebnu pozornost pritom posvećuje djeci i mladima. Dječje predstave nisu samo prilika za zabavu nego i mogućnost da se najmlađima prenesu vrijednosti, potakne njihova mašta i otvori prostor za razgovor o svijetu koji ih okružuje. Jednako je važan i dramski studio „Ivakići”, u kojemu djeca mogu istraživati vlastite interese, razvijati vještine i otkriti privlači li ih kazališni život.
Nije cilj da svako dijete koje dođe u dramski studio postane glumac. Važno je da dobije priliku pokušati, upoznati kazalište i otkriti što ga zanima. Neka će djeca nastaviti tim putem, a druga će pronaći svoje mjesto u sportu ili nekoj drugoj aktivnosti. I jedno i drugo, poručuje Andrić, potpuno je u redu.
Slično je i s tinejdžerskom publikom, koju je danas teže privući u kazalište nego neke druge dobne skupine. Mladi imaju svoje interese, simpatije i prve ljubavi, a uz to su neprestano izloženi digitalnim sadržajima. Ipak, iskustvo vinkovačkog kazališta pokazuje da se među njima uvijek nađu oni koji u kazalištu prepoznaju nešto posebno. Neki poslije upisuju akademije, drugi se okreću scenografiji ili kostimografiji, a treći ostaju njegovi vjerni gledatelji.
Kako bi publici ponudio što više različitih iskustava, vinkovački teatar oslanja se i na suradnju s drugim kazališnim kućama. Koprodukcija s Ludens teatrom primjer je takvog povezivanja, koje omogućuje zajedničku realizaciju zahtjevnijih projekata, razmjenu iskustava i susret s publikom u različitim gradovima. Nakon vinkovačkih izvedbi „San ivanjske noći” stiže i pred publiku u Koprivnici, gdje je premijera najavljena za 8. studenoga.
A nakon Shakespearea slijedi i povratak slavonskim temama. Andrić je najavio pripremu dječjega tamburaškog mjuzikla posvećenog životu na selu, slavonskoj tradiciji i načinu života koji je oblikovao ovaj kraj. Time kazalište želi najmlađima približiti vlastitu kulturnu baštinu, ali na način koji im je blizak, zanimljiv i razumljiv.
Upravo se u toj kombinaciji velikih svjetskih klasika i lokalnih priča krije važan dio identiteta vinkovačkog kazališta. Ono želi biti mjesto na kojemu se susreću različiti svjetovi, generacije i iskustva, a publika pronalazi razlog da se ponovno vrati.
Razgovor u jutarnjem showu „Tko rano rani?” tako je otvorio pogled na kazalište izvan same pozornice, na ljude koji ga stvaraju, mlade koji u njemu tek pronalaze svoj put i publiku zbog koje sve to ima smisla.
A prvi sljedeći susret s publikom već je pred vratima. „San ivanjske noći” stiže u vinkovačko Gradsko kazalište „Joza Ivakić” u subotu, 24. listopada, kada je na rasporedu pretpremijera, te u nedjelju, 25. listopada, kada će biti održana premijera. Obje izvedbe počinju u 20 sati.
Za one koji već vole kazalište to je prilika za susret s jednim od najpoznatijih dramskih klasika, a za one koji mu se tek žele približiti možda upravo ona prva predstava koja će ih potaknuti da ponovno dođu.
SNIMKU gostovanja Vladimira Andrića u jutarnjem showu „Tko rano rani?” poslušajte u playeru ispod članka.