Siniša Glavašević, novinar, književnik i Vukovarac, bio je glas koji je vjerno dočaravao sve strahote kroz koje su prolazili vukovarski branitelji i građani tijekom srpske agresije na Vukovar i Domovinskog rata. Njegove riječi, dramatične, ali uvijek tople i ljudske, prenosile su bol, nadu i hrabrost u najtežim trenutcima opsade grada. Njegovi neprijatelji strahovali su od tog glasa, dok je za građane i branitelje bio simbol snage i istine.
Tople ljudske priče o istinskim vrijednostima
Rođen 4. studenoga 1960. godine u Vukovaru, Siniša je osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a potom studirao komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u osnovnim školama u Lovasu i Borovu naselju, a potom se zaposlio na Hrvatskom radiju Vukovar, najprije kao spiker, a za vrijeme rata kao urednik i ratni izvjestitelj.
U najtežim trenutcima za Vukovar, dok su granate padale po opkoljenom gradu, Glavašević nije samo izvještavao o svakodnevnim događanjima. Sa slušateljima je, kao Vukovarac koji dijeli sudbinu sa svojim sugrađanima, dijelio tople ljudske priče o hrabrosti, solidarnosti i ljudskim vrijednostima. Priče su putem faksa iz podruma vukovarske bolnice poslane u Zagreb i danas su sačuvane kao zbirka „Priče iz Vukovara“, jedino literarno djelo hrabrog novinara, koju je posmrtno izdala Matica hrvatska 1992. godine.
Istinom protiv zaborava
Na svoj 31. rođendan, 4. studenoga 1991., Siniša je ranjen krhotinom granate dok se uputio u bolnicu prikupiti podatke za izvješće i doznati sudbinu ranjenika, uključujući tadašnjeg dečka, a današnjeg supruga kolegice Vesne Vuković, ranjenog na Trpinjskoj cesti. Posljednje izvješće poslao je 18. studenoga 1991. godine dok je ležao u bolničkom krevetu.
Slomom obrane grada, Vukovar je pao u ruke neprijatelja, a 19. studenoga 1991. Glavašević je odveden iz vukovarske bolnice i mučki ubijen na Ovčari, zajedno s ranjenicima i civilima. Tijelo mu je ekshumirano i identificirano 1997. godine, a pokopan je na Mirogoju u Zagrebu, pokraj kolege, prijatelja i vjenčanog kuma Branimira Polovine, radijskog tehničara HRV-a, također žrtve Ovčare.
Za svoj izniman doprinos i hrabrost, Siniša je posmrtno odlikovan Redom kneza Domagoja 2011. godine, a od 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola nosi njegovo ime. Njegova profesionalnost, hrabrost i neugasli glas ostaju simbolom Vukovara i svih onih koji su dali svoje živote za istinu i slobodu.
Glas koji ne šuti - nasljeđe i sjećanje
U spomen na Sinišu Glavaševića, Gradska knjižnica Vukovar, Društvo hrvatskih književnika i Hrvatski radio Vukovar, po 21. put organiziraju Novinarsko-književnički susret „Grad – to ste vi“, u okviru Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
Susret će se održati 20. studenoga u 18 sati u Gradskoj knjižnici Vukovar, a sudjelovat će književnici: Ivan Baković, pjesnik, urednik i predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, autor zbirke pjesama „Zatomljenja” i knjige književnih prikaza „Riječima o riječima”. Tomislav Domović, antiratni pjesnik i urednik, aktivan u kulturnim i književnim krugovima od sredine 1980-ih i Biserka Goleš Glasnović, pjesnikinja, putopisac i književna kritičarka, autorica više zbirki pjesama i knjiga putopisa.
„Grad - to ste vi“ su susreti koji već dva desetljeća podsjećaju na važnost istine, sjećanja i dostojanstva. Tog istog dana, Hrvatski radio Vukovar emitirat će 24-satni program pod nazivom: „Glas koji ne šuti - Glas koji se čuje!“
Slušatelji će imati priliku ponovno čuti arhivirane snimke Sinišinog izvještavanja iz opkoljenog grada, simbolično vraćajući njegov glas Vukovaru i hrvatskom eteru. Program će uključivati javljanja Siniše i ostatka ratne ekipe HRV-a iz najtežih trenutaka opsade, dok su granate padale po gradu, podsjećajući na istinu koja ne prestaje odjekivati.
Siniša Glavašević danas bi proslavio 65. rođendan. Njegova neustrašivost, profesionalnost i predanost istini trajno su upisani u povijest Vukovara i u srca svih koji cijene slobodu, hrabrost i ljudske vrijednosti. Njegov glas, koji se i danas čuje, podsjeća nas da istina i sjećanje ne smiju nikada utihnuti.