Umirovljenica Ljiljana Dabić, koja je do prije 15 godina radila kao službenica u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, prije tri godine počela se aktivnije baviti slikarstvom, sudjelovanjem na slikarskim kolonijama i izlaganjem radova. Nedavno je izložila nekoliko slika na izložbi Panonski gusar u Gradskom muzeju Vukovar, a za jesen priprema izložbu u Gradskoj knjižnici Vukovar.
Volim boje i slobodu koju donose
- Studirala sam pa radila, imala dijete i druge obveze, tu je i bolest u obitelji... Nikako vremena za sebe i ono što volim, no sada sam na svome. Nemam ja neke gene za slikanje, ali volim slikati i divim se drugim slikarima. Počela sam slikati temperama, pokušala ulje na platnu, no ne sviđa mi se jer se slike dugo suše. Akrilne boje su praktične. Volim boje i slobodu koju mi donose jer mogu sama kreirati i izražavati se kako želim. Poticaj za slikanje mi je bio da djetetu, unuci, nešto naslikam i obradujem ju, zatim članove obitelji. Eksperimentiram i stalno tražim nešto novo, neki svoj stil. Sretna sam dok slikam, a prvo sam to činila u svojoj intimi i nisam nikome pokazivala slike, no stigao je poziv da sudjelujem u slikarskoj koloniji u Borovu. Malo sam se uplašila susreta s iskusnim slikarima, ali napravila sam dobre slike – priča Dabić koja je zatim sudjelovala i u drugoj koloniji te imala samostalnu izložbu.
Od krede na asfaltu do dvorca
- Izložba u Gradskom muzeju Vukovar me oduševila jer je to svečani prostor u kome su izlagali samo vrhunski umjetnici. Čast je moći tamo izložiti slike. Slikarstvo sam zavoljela kao dijete kada sam slikala kredama u boji na asfaltu. Nisam slutila da bi moje slike mogle biti izložene u dvorcu Eltz – kaže Dabić i dodaje kako najčešće slika prirodu.
Inspiracija u prirodi
- Dunav, flora i fauna, cvijeće, ptice, oranice, mrtva priroda, motivi vode, stabla, posebno volim makove i polja suncokreta... Inspiraciju dobijem u prirodi. Dok se odmaram i promatram zalazak sunca, ta svjetlost i boje traže da ih naslikam. Ili kapljica vode na cvijetu. Svoj unutarnji doživljaj želim prenijeti na platno. Nikada nisam radila u društvu drugih slikara, nisam ni od koga vidjela kako se to radi, učila sam sama, na svojim greškama. Otkrivam i nove tehnike poput izlijevanja akrilnih boja pomoći lijevka, obruča ili posudice. Te boje same klize po platnu i stvaraju apstraktne slike. Boje su žive i moram upravljati njihovim kretanjem. Izazov mi je i uživanje raditi s njima. Slikanje me ispunjava. Svi možemo slikati ako želimo. Cilj mi je izgraditi svoj prepoznatljiv stil za što treba puno vremena i rada, no napredujem. Slikanje mi pruža zadovoljstvo i užitak – govori Dabić koja nema atelje, nego slika u svojoj kući.