Kontrola populacije kukaca, oprašivanje biljaka i rasprostranjivanje sjemenki samo su neke od uloga koje šišmiši imaju u prirodi. Iako su važni za održavanje ekosustava, populacije tih sisavaca u Europi se smanjuju, a u Hrvatskoj je svih 35 zabilježenih vrsta u nepovoljnom stanju očuvanosti.
Na njihovu važnost ovog se vikenda podsjeća obilježavanjem Međunarodne noći šišmiša, manifestacije koja se od 1997. godine održava u više od 50 država.
Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, u Europi su zabilježene 52 vrste šišmiša, dok je u svijetu dosad opisano više od 1500 vrsta. Najviše ih živi u tropskim i suptropskim područjima, a brojnost vrsta smanjuje se prema polovima.
Gubitak staništa među glavnim prijetnjama
Jedan od glavnih razloga ugroženosti šišmiša je uništavanje staništa u kojima pronalaze hranu i skloništa u kojima borave. Većina vrsta ima samo jedno mlado godišnje, a smrtnost novorođenih može prelaziti 50 posto, zbog čega se populacije pojedinih vrsta teško obnavljaju.
Na njihov opstanak utječu i prekomjerna uporaba pesticida u poljoprivredi i šumarstvu, krčenje šuma, onečišćenje vode, zraka i tla, kanaliziranje vodotokova te svjetlosno onečišćenje. Dodatne prijetnje predstavljaju ekstremne vremenske nepogode povezane s klimatskim promjenama, neprimjerene obnove građevina, uznemiravanje u skloništima i stradavanje na prometnicama. Velika smrtnost šišmiša u posljednjih se dvadesetak godina bilježi i na području vjetroelektrana.
Ministarstvo ističe da su šišmiši pokazatelji zdravih ekosustava jer veća brojnost vrsta i populacija upućuje na zdrav, otporan i stabilan okoliš.
Vrste koje žive u Hrvatskoj hrane se muhama, komarcima i moljcima, uključujući brojne štetnike u poljoprivredi i šumarstvu. U prosjeku jedan šišmiš tijekom noći pojede oko tisuću insekata, zbog čega ih se smatra prirodnim insekticidima.
Šišmiši koji se hrane nektarom i plodovima sudjeluju i u oprašivanju te rasprostranjivanju sjemenki. Među biljkama i plodovima koji imaju koristi od njihove uloge su mango, avokado i banane, a šišmiši pridonose i uspješnom uzgoju kakaovca jer se hrane nametnicima koji napadaju stabla kakaa.
Unatoč raširenim mitovima, šišmiši nisu slijepi i ne zapliću se ljudima u kosu. U prostoru se orijentiraju eholokacijom, odnosno pomoću odbijenih kratkih ultrazvučnih valova, što im pomaže i u hvatanju plijena.
Šišmiši mogu živjeti iznimno dugo. Rekorder je brkati šišmiš (Myotis brandtii), pronađen u špiljama sibirske Rusije 2005. godine, koji je u divljini živio najmanje 41 godinu. Pojedine vrste koriste različita skloništa tijekom godine, a mali šumski šišmiš (Pipistrellus nathusii) tijekom migracija može prijeći više od 2200 kilometara.
Međunarodna noć šišmiša održava se posljednjeg vikenda u kolovozu, a u Hrvatskoj se obilježava u brojnim zaštićenim područjima i zoološkim vrtovima, uključujući Zagreb i Osijek. Građani i djeca mogu sudjelovati u radionicama, stručnim vodstvima i drugim edukativnim programima posvećenima zaštiti i upoznavanju tih životinja.