U odluci koja je objavljena na internetskoj stranici žalbenog suda piše da su prihvaćeni navodi žalbe državnog odvjetništva da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu okrivljenog, izričući mu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, dok je, sukladno zakonu, jedinstvena kazna mogla biti najviše 15 godina. Nekadašnji pripadnik teritorijalne obrane Vukovara Petar Ćirić (44) zvani Pero, osuđen je u početkom srpnja prošle godine u Beogradu na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ratnom zločinu i ubojstvu najmanje 193 ratnih zarobljenika na farmi Ovčara kod Vukovara, 21. studenoga 1991. godine.
Vijeće za ratne zločine višeg suda izreklo mu je nepravomoćnu jedinstvenu presudu na ukupno 20 godina zatvora, budući je on ranijom pravomoćnom presudom okružnog suda u Novom Sadu već osuđen na 10 godina zatvora zbog drugog kaznenog djela. Sudac Rastko Popović obrazložio je tada presudu istaknuvši Ćirićevu krivnju što je hrvatske zarobljenike tukao i ozlijeđivao dok su u mimohodu protrčavali pri ulasku u hangar na Ovčari. Ćirić je, po obrazloženju suca, u strjeljačkom vodu pucao na ratne zatočenike i ubijao nakon što su više puta prevoženi traktorom na Grabovo, kilometar udaljenom od Ovčare. Također, kako je obrazloženo presudom, Ćirić je u povratku zatočenika s Grabova u hangar na Ovčari sudjelovao u strijeljanju preostalih desetak zatočenika. Ćirić je i na izricanje presude u sud doveden iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici gdje izdržava kaznu od 10 godina za drugo kazneno djelo.
Tijekom sudskog procesa Ćirić je odbacio navode optužnice koja ga tereti za ratna zlodjela, fizičko zlostavljanje i strijeljanje zarobljenika na Ovčari, istaknuvši da se ne osjeća krivim za sudjelovanje u premlaćivanju i likvidaciji zatvorenika. Optužen je da je kao pripadnik teritorijalne obrane Vukovara, koja je organizacijski i po vojnoj subordinaciji pripadala tadašnjoj JNA, tukao i fizički zlostavljao zatvorenike. Kako je navedeno u optužnici, Ćirić je "u formiranom strjeljačkom vodu, iz vatrenog oružja pucao u njih" i sudjelovao u strijeljanju posljednje skupine od desetak ratnih zarobljenika po povratku s Grabova".
Ćirić je ranije pred sudom priznao da je na vukovarskom ratištu, odnosno na Petrovoj gori, sudjelovao kao dragovoljac, ali je zanijekao da je bio na Ovčari, tvrdeći kako ne zna ni gdje se Ovčara nalazi, te da "nikad nije bio ondje". Svjedoke državnog odvjetništva Ćirić je u dokaznom postupku nazivao "smećem", ali je, nabrajajući nadimke nekolicini od njih, ipak potvrdio da ih poznaje.
Prije nego što je obrazložio presudu, sudac je pročitao imena svih 193 identificiranih žrtava od ukupno 200 ubijenih na Ovčari u studenom 1991. godine. Optužnica je Ćirića teretila da je ozljeđivao i ubijao zarobljenike na Ovčari zajedno sa još 10 optuženih koji su ranije osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Zločin je, po optužnici, trajao od poslijepodneva 20. studenog 1991. godine do ranog jutra idućeg dana. Za ubojstva više od 200 hrvatskih civila srbijansko tužiteljstvo za ratne zločine do sada je optužilo 20 osoba, a 15 ih je pravomoćno osuđeno na ukupno 207 godina zatvora. Samo petoro oslobođeno je optužbi.
