Nogometašu Dunava i Radničkog iz Dalja, Vukovara '91 i Osijeka, mladom reprezentativcu Hrvatske Danijelu Popoviću koji je tragično stradao u prometnoj nesreći 23.10.2002 otkrivena je spomen ploča na mjestu stradanja u Borovu. Spomen ploču je u nazočnosti predstavnika navedenih klubova, igrača, prijatelja i rodbine otkrio njegov brat Nebojša Popović. Nazočnima se zahvalio organizator ove akcije Alen Čengić koji je školski kolega Danijelovog brata Zorana a skupa su pratili Danijelovu karijeru – Okupili smo se odati počast liku i djelu Danijela Popovića. Dečku koji je imao izuzetnu perspektivu i žao mi je što se ovo nije uspjelo prije realizirati. Međutim, drago mi je što su svi ovi ljudi ostali i dalje uz njega i obitelj Popović i hvala svima što su sudjelovali u tome – rekao je Čengić. Potom se nazočnim obratio sadašnji trener HNK Vukovara 1991 i trener koji je prepoznao Danijelov talent i dao mu priliku, Ivica Radoš – Neizmjerno sam sretan što je uopće došlo do ovoga. Trebalo je to napraviti davno prije jer je to Danijel apsolutno zaslužio. Sjećam se kada je došao u naš klub 1999 godine, dijete koje nije prošlo nikakvu školu nogometa. Došao je u naše juniore, u Prvu ligu i već te prve godine od ukupno 27 golova postigao je 19, da bi sljedeće godine u seniorskoj konkurenciji postigao 22 zgoditka nakon 15 odigranih kola. Nije igrao drugi dio sezone jer je otišao u Bastiu ali je ostao najbolji strijelac i igrač Druge Hrvatske nogometne lige. Sve ono što je postigao je neprocjenjivo. Taj momak je živio za nogomet 24 sata na dan, živio je 300 na sat. Za njega je svaki trening, svaka utakmica bila zabava i jednostavno mislim da će se takav igrač teško roditi u bliskoj budućnosti – rekao je Radoš. Na otkrivanju spomen ploče bio je ispred NK Osijeka Miroslav Žitnjak direktor Škole nogometa – Uvijek su emocije teške na ovakvim događajima a posebice ovdje uz Danijela i kao što je gospodin Radoš u kratkim crtama govorio njegov opis kratke karijere. Dakle, jedan momak pred kojim je bio život, pred koji je bila karijera i pred kojim su bila sva vrata prema velikom uspjehu otvorena. Naravno da je sjećanje uvijek teško kada znamo da je prekinuto u samim počecima. Danijel je kratko igrao za Osijek ali je pokazao sav svoj talent, uspio ući u mladu reprezentaciju i sigurno je bio veliki potencijal i sva vrata su mu bila otvorena. Krasio je emocijama dobrog duha i svlačionice i bilo gdje. Dakle, pravi dječak, veseo, bez ikakvih predrasuda, bez ikakvih teškoća s pogledom prema naprijed i s vjerom u sebe – zaključio je Žitnjak. 
Danijel Popović – 6.3.1982. – 23.10.2002.
Danijel Popović juniorsku karijeru počeo je u NK Dunavu a nekoliko utakmica odigrao je i za Radnički, oba kluba iz Dalja. Godine 1998. trener HNK Vukovar '91. Ivica Radoš doveo ga je u juniore Vukovara '91. U 2. HNL Danijela promovira u seniorsku selekciju, gdje je on u 14 utakmica postigao 11 pogodaka. U jesenjem dijelu iduće sezone postiže 22 pogotka u 15 utakmica i iako nije igrao drugu polovicu sezone, postao je najbolji strijelac lige i najzaslužniji je što je na kraju regularnog dijela natjecanja klub osvojio prvo mjesto. U siječnju 2002. godine, Danijel Popović odlazi na šestomjesečnu posudbu u francusku Bastiu. Nakon povratka iz Bastije, u ljeto 2002. godine, potpisuje ugovor s NK Osijekom za koji je debitirao 27. srpnja iste godine. U 10 prvoligaških nastupa za NK Osijek postigao je 4 pogotka. Za hrvatsku reprezentaciju do 20 godina 2001. godine odigrao je 4 utakmice, postigavši isto toliko pogodaka. Sljedeće godine igrao je za reprezentaciju do 21 godine, gdje je na dvije utakmice postigao dva pogotka. Za nju je debitirao 7. svibnja 2002. godine u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske gdje je postigao drugi pogodak u pobjedi od 2:0. U prvom kolu kvalifikacija za Europsko nogometno prvenstvo do 21 godine, koje se trebalo održati u Njemačkoj 2004. godine, protiv Estonije 6. rujna 2002.godine, postiže drugi pogodak u pobjedi Hrvatske od 3:1. Posljednji nastup za NK Osijek imao je 19. listopada 2002. godine kada je u utakmici protiv Cibalie postigao pobjednički pogodak. Četiri dana nakon te utakmice, u srijedu 23. listopada vozeći iz Vukovara prema obiteljskoj kući u Dalju, uslijed vožnje neprilagođenom u Borovu je sletio s ceste i udario u rasvjetni stup koji je pao na auto na licu mjesta ga usmrtio. Pokopan je 26. listopada 2002. godine na mjesnom groblju u Dalju. Od 2003. godine, u organizaciji HNK Vukovar '91, odnosno HNK Vukovar 1991 (škole nogometa "Mali Vukovarac") i grada Vukovara, na gradskom stadionu u Vukovaru održava se Memorijalni turnir limača "Danijel Popović", u znak sjećanja na njega. Na turniru sudjeluju limači (djeca do 11 godina).
