Posjetili smo Dom za starije i nemoćne Vukovar koji ima 108 korisnika i htjeli čuti kako korisnici doma slave Božić. Ravnateljica doma Željka Rajković kaže da pripreme za proslavu Božića počinju u prvom tjednu adventa.
- Korisnici u kreativnim radionicama izrađuju ukrase za božićno drvce i za dom. Prvo izrade adventske vjenčiće koje postavimo po domu. U ovo vrijeme imamo dosta posjeta domu. Nedavno su bili učenici OŠ Mitnica koji su održali priredbu, a donijeli su donaciju korisnicima koju su sami prikupili. Došli su i učenici iz Tovarnika, donijeli kolače i poklone te izveli svoj program. Korisnicima je jako važno druženje s mladima. Imali smo i vlastiti adventski program, a korisnici su sami izrađivali kolače te uvježbali pjesme koje su pjevali. Veselje su donijeli tamburaši HKGD „Dunav” uz kuhano vino, kobasice, kolače... – rekla je Rajković i podsjetila da je korisnike posjetio sveti Nikola i dijelio poklone, a na Badnjak očekuju dolazak Djeda Božićnjaka s poklonima.
Smještaj u dom skuplji 35 posto
- Na Badnjak imamo prilagođen jelovnik pa korisnici jedu ribu, zapravo kuhamo fiš. Više borova okitimo ranije, a na Badnjak simbolično kitimo središnji bor je ne bismo stigli okititi sve borove u jednom danu. Korisnici su maksimalno angažirani i sami kite borove. Jelovnik je na Božić također prilagođen, to je pečena prasetina, francuska salata, kolači. Svećenik redovito dolazi u dom, tako i uoči Božića kada ispovijeda korisnike i služi misu. Isto tako imamo i za pravoslavni Božić, dolazi i svećenik. Dom ostavljamo okićenim dok ne prođe i pravoslavni Božić. Puno korisnika na Badnjak ode svojim obiteljima, dio njih ode samo na Božić na ručak, a članovi njihovih obitelji kažu kako se korisnici ubrzo nakon ručka žele vratiti u dom jer se u domu osjećaju kao kod kuće. Ovdje imaju sve uvjete prilagođene njima i blagdanski ugođaj, a ne možemo im pružiti obiteljsku ljubav – ispričala je Rajković i dodala kako rado primaju goste u dom je je korisnima važno da je dinamično, da se nešto događa, da nije svaki dan isti. Dodala je i da cijena smještaja u dom od Nove godine ide 35 posto gore.
Na Božić puretina
Jedna je od korisnica doma Janja Pavlić (76) koja je rođena u Lovasu i tamo provela gotovo cijeli svoj život do dolaska u dom prije tri i pol godine. Zanimalo nas je kakvi su božićno običaji bili u vrijeme njenoga djetinjstva i mladosti.
- Običaji su bili važni i o njima je brigu vodila mama koja je prvo posijala žito u posude. Na Badnjak smo postili i nismo preko dana jeli. Mama bi ranije obavila poslove i u šest sati, kada zazvoni crkveno zvono, okupili smo se oko stola, izmolili Anđeo Gospodnji i pristupili objedu. Prvo smo jeli juhu od rajčice, zatim tjesteninu, obično rezance ili taške s makom ili orasima. Ribu tada nismo pripremali, a kasnije jesam kada sam odrasla. Jeli smo i grožđe koje je mama čuvala na tavanu od berbe. Tata bi donio puno slame dok smo bili djeca da se možemo igrati u njoj. Čestitao je Badnjak, zaželio nam blagoslov i upalio svijeću. Potom smo išli na ponoćku, mi smo djeca prije toga malo odspavali u slami. Kad smo se vratili s ponoćke, odrasli su jeli hladetinu, lučenje, a mi smo jeli ono što je ostalo od večere. Na Božić je bio svečani bolji ručak, juha obavezna, zatim kuhano meso, obično puretina jer smo držali pure, ili pečena piletina, ponekad i guska, cijelo pečeno pile. Odojka nismo pekli. Nas su veselili raznoliki i raznobojni kolači – prisjetila se Pavlić i pojasnila da je božićno vrijeme trajalo sve do Svijećnice 2. veljače i da je crkva do tada bila okićena i stajao je Betlehem. U kući nisu kitili bor jer borovi ne rastu u prirodi u našem kraju, nego bi otac donio granu bora, zakucao ju u zid i kitili su tu granu božićnim šećernim bombonima, malim jabukama i orasima.
- Doživljaj je bio kad je došao stric iz Njemačke i donio čokoladu. Možete misliti kako smo se veselili jer čokolade inače preko godine nismo jeli. Tata bi zabio čavao u strop, na njega privezao uzicu i na kraju zavezao jabuku koju smo morali zagristi bez pomoći ruku i klečeći, držali smo ruke na leđima. Bilo je i sudara, ozljeda, ali je bilo zabavno – ispričala je baka Janja čiji je muž Tomislav preminuo prije tri i pol godine, a Janja će ovaj Božić proslaviti kod kćeri Josipe i njene obitelji u Ilači.
Iz kolijevke na most
Kata Jurek u vukovarski je dom došla iz Vinkovaca gdje je živjela 60 godina, a rođena je 1941. u Cetingradu kod Slunja. Njen je otac otišao u rat i nestao kada je Kata imala samo osam mjeseci.
- Uzela me mama iz kolijevke i donijela na most na Korani da me baci. Naišao je neki čovjek i prigovorio joj pa je odustala. Doznala sam to iz mamine priče. Kada bi se naljutila na mene, znala je proklinjati čovjeka koji me spasio. Oprostila sam joj. I danas se divim njenoj hrabrosti da sama odgaja devetero djece. U Slavoniju sam došla trbuhom za kruhom. Majka Ana je umrla, ostali smo siročad i mili moji kuda koji. Božić nam je ipak bio lijep. Bor smo sjekli u šumi, možeš birati koji želiš. Kitili smo ga na Badnjak krep papirom, jabukama, orasima, lješnjacima i šarenim bombončićima koje smo mi djeca poslije odmatali, uzimali bombone i ostavljali smo ukrasni omot. Bilo je i poklona ispod bora, neke sitnice. Bila sam sretna i s jednim bombonom. Imali smo slamu pod stolom u koju bi mama bacila kovanice pa smo ih tražili i igrali se, a na Badnjak smo jeli jabuke, orahe i šljive. Za večeru smo imali grah i mlince koje smo mi zvali trganci. Mama ih je sama pekla na štednjaku i njih smo jeli umjesto kruha. Potom smo išli na ponoćku, a po povratku jeli kobasice, krvavicu i šunku. Mama bi ispekla nekoliko kruhova ispod peke i to smo imali do Nove godine. Na Božić smo jeli sarmu i pečeno meso koje je mama ostavila od svinjokolje. Bor smo držali do Tri kralja i onda ga skidali, a do tada nismo ni kuću meli - dodaje Kata koja od Domovinskoga rata živi sama iako ima dvije kćeri koje je otac prije rata odveo u Srbiju, on je umro prije 35 godina.
Lepinje s kupusom
Marija Hajduk (83) rođena je u Hercegovini i doselila u Sotin 1959. Radila je na Jakobovcu i udala se u Mikuševce.
- Ne sjećam se kako smo u Hercegovini slavili Božić, a u Mikluševcima je bilo lijepo. Na Badnjak se slama unosila u kuću, dolazila su seoska djeca i pjevala pa smo im davali neke sitne poklone. Na Badnjak smo za doručak jeli lepinje s kupusom te postili do večeri, a onda jeli pečenoga šarana s lukom i rižom. Slavila sam dva Božića, prvo rimokatolički pa onda grkokatolički. Poslije ponoćke nismo jeli, a na Božić smo jeli pravi objed, juhu, pečenu prasetinu i prilog. Bilo je i svakakvih kolača. Bor smo kitili šarenim bombonima i papirnatim trakama. Slamu smo iz kuće iznosili već drugoga dana, a bor je ostao do svijećnice u veljači – kaže Marija koja će ovaj Božić proslaviti u domu. Ima dva sin, Slavko je ubijen u ratu u Čakovcima, drugi živi u Mikluševcima i on ju posjećuje u domu, no za Božić je otputovao u Njemačku svojoj kćeri.
Fiš i lučenje
Anica Budim (76) rođena je u Opatovcu i kao dijete se s obitelji doselila u Vukovar na Sajmište. U domu je svega tri mjeseca. Ima dva sina i dva unuka, udovica je.
- Tata Luka bi na Badnjak donio slamu, kleknuo i pomolio se te prostro slamu u kojoj smo se igrali. Donio bi jednu granu bora koju bi zakucao na zid pa smo ju kitili bombonima, malim licitarskim srcima, orasima, jabuka. Postili smo, a navečer jeli fiš. Tata je ulovio ribu u Dunavu. Mama Elizabeta pravila je tijesto s makom. Na ponoćku išli smo u Opatovcu, ovdje u Vukovaru nismo. Po povratku smo jeli lučenje, hladetinu. Na Božić smo jeli juhu, pečeno i kuhano meso. Meso je ostalo od svinjokolje – ispričala je Anica koja će za Božić ići kod sina Miroslava.