Veliki je petak, dan kada se prisjećamo muke i smrti Isusa Krista. Jedini je to dan u godini kada se ne slavi misa, ne zvone crkvena zvona i za vjernike su obvezni post i nemrs. Vjernici sudjeluju u obredima Velikoga petka liturgijom riječi, klanjanjem križu te svetom pričesti. I dok jedni taj dan provode u molitvi, tišini i odricanju, drugi ga doživljavaju tek kao još jedan radni dan. Kada je riječ o postu i odricanju, za neke su i dalje važan dio tradicije, dok ih drugi sve češće zaobilaze.
Što Veliki petak znači u današnje vrijeme i živi li se još uvijek onako kako nalaže tradicija upitali smo gvardijana fra Tonia Vučemilovića, župnika župe sv. Filipa i Jakova Vukovar.
- Doista živimo u jednom svijetu u kojem smo stalno u jednoj žurbi i okrenuti brojnim obvezama, postizanju uspjeha pa i materijalnim vrijednostima. Veliki petak je dan koji nas nekako zaustavlja i poziva na tišinu. To je dan kada se kršćanski vjernici spominju Isusove smrti na križu. I zato je ovaj dan za nas jedan od najvažnijih dana u godini, u crkvenom kalendaru. Zastajemo pred Kristovim križem i u njemu prepoznajemo Božju ljubav koja ide do kraja. Sveto pismo kaže i to je jedan od najljepših redaka u Ivanovu evanđelju - Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Veliki petak nije samo spomen na taj događaj iz prošlosti, na spomen Kristove smrti, nego je i poziv da pogledamo malo i vlastiti život, zapitamo se koliko znamo ljubiti, opraštati, podnositi žrtvu, jer živimo u društvu koje često bježi od žrtve i traži neka brza rješenja, pa nas Veliki petak uči da križ nije besmisao, nego upravo mjesto susreta s Bogom i čovjekom. Nije kraj, nego je put prema novom životu - rekao je fra Vučemilović.
Govoreći o duhovnom značenju Velikog petka, istaknuo je kako je vjera osobni dar koji vjernici žive na različite načine, od onih s dubljim iskustvom do onih kod kojih se ona zadržava na razini običaja i tradicije. Naglasio je pritom kako nije na njemu suditi, nego razumjeti i poticati na dobro.
- Veliki petak po svojoj naravi sigurno ne može biti kao svaki drugi dan. Iskreni vjernik osjeća da ga taj dan poziva na zahvalnost Bogu za ljubav koju mu je iskazao i neće mu biti svejedno hoće li taj dan provesti u buci i površnosti ili u tišini i molitvi. Veliki petak nas također poziva i na zajedništvo crkve. Okupljamo se na molitvu križnog puta u poslijepodnevnim satima, okupljamo se u crkvi na obredima Muke Gospodnje, preslušavamo izvještaj o muci Isusa Krista i njegovoj smrti, klanjamo se njegovu križu i onda u tišini srca sjedinjujemo se s njegovom žrtvom. To nije neki običaj, to je susret sa živim Bogom i trenutak kada dopuštamo da nas njegova ljubav dotakne i preobrazi. I zato sigurno boli kada vidimo da neki kršćani, pogotovo naši mladi, ovaj dan pretvaraju u nešto sasvim suprotno, u izlaske, zabavu, buku, koncerte. Crkva ovaj dan živi u tišini, oltari su ogoljeni, zvona ne zvone, sve nas upućuje na sabranost i otajstvo Kristove muke. I kad se izgubi svijest o važnosti sadržaja Velikog petka, onda ga je lako zamijeniti svakodnevicom - pojasnio je Vučemilović.
Govoreći o spremnosti vjernika da danas žive poruku Velikog petka kroz post, molitvu i odricanje te o tome mijenja li se ta praksa u odnosu na prijašnja vremena, Vučemilović je istaknuo kada se govori o postu, molitvi i odricanju važno je reći da je to prije svega put kroz cijelu korizmu.
- Tih 40 dana priprave vodi nas prema Svetom trodnevlju, prema Velikom petku, prema Uskrsu. Veliki petak bio bi vrhunac tog puta, dan kada se ono što smo kroz korizmu živjeli na poseban način sabire i produbljuje. Prijašnja vremena možda su bila povoljnija za neko vanjsko prakticiranje vjere, ali mi danas živimo u vremenu kada post, molitva i odricanje dobivaju još veću vrijednost jer trebaju biti naša svjesna odluka, a ne samo običaj koji svi čine. Ne traži se od nas savršenstvo, uvijek se traži iskrenost. Ne traže se ne znam kakve stvari, traži se prije svega otvorenost srca. Gdje postoji ta iskrenost i otvorenost, ondje i danas ima onih koji ozbiljno žive poruku križa. Dakle, najveće stvari ne događaju se u buci i površnosti, nego upravo u tišini, u molitvi, u žrtvi i u ljubavi - naglasio je Vučemilović.
Velika subota
Nakon Velikog petka slijedi Velika subota, dan tišine i sabranosti u kojem se vjernici prisjećaju Kristova počinka u grobu te u molitvi i iščekivanju pripravljaju za Uskrs. Toga dana nema mise ni pričesti, a oltar ostaje ogoljen. Središnji događaj je vazmeno bdijenje koje se slavi u večernjim satima, započinje blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće, a nastavlja se biblijskim čitanjima, molitvama i svečanim slavljem Kristova uskrsnuća. Ujedno je to i dan neposredne priprave za najveći kršćanski blagdan pa vjernici obilaze Božji grob, dok se u domovima uređuju blagdanski stolovi i njeguju uskrsni običaji.
Uskrs
Vrhunac svega je Uskrs, najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi Kristovo uskrsnuće i pobjeda života nad smrću, svjetla nad tamom, dajući vjernicima nadu i smisao cijelom korizmenom putu.
- Evo, nalazimo se pred najvećim kršćanskim blagdanom, Uskrsom. Upravo nam Uskrs donosi najvažniju poruku naše vjere, a to je da život ima zadnju riječ, a ne smrt. Da svjetlo pobjeđuje tamu i da ljubav nikada ne ostaje poražena. I zato nijedna naša patnja, nijedna naša suza, nijedan križ nisu uzaludni ako ih živimo s Bogom. Zbog toga se nemojmo bojati života s Bogom, nemojmo se bojati ljubiti, jer upravo tamo gdje ima ljubavi, gdje ima oproštenja, tamo već počinje uskrsnuće - naglasio je Vučemilović.