Član Vukovarskog triatlon kluba postao je 12. član kluba koji je završio Ironman utrku i treći Vukovarac kojemu je to uspjelo. Na zahtjevnoj utrci u talijanskoj Emiliji-Romagni svladao je 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikla i maraton, a u cilju ga je čekala najveća motivacija – njegova obitelj.
Godinu dana priprema za jednu od najvećih sportskih avantura
Igor Naletilić, član Vukovarskog triatlon kluba, ostvario je veliki sportski cilj završivši Ironman Emilia-Romagna u Italiji. Za svladavanje jedne od najzahtjevnijih triatlonskih utrka trebalo mu je 13 sati i tri minute, uključujući tranzicije između disciplina. Time je postao 12. član Vukovarskog triatlon kluba koji je završio Ironman i treći Vukovarac kojemu je to pošlo za rukom.
Ironman je natjecanje koje obuhvaća 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje bicikla i 42,2 kilometra trčanja, odnosno cijeli maraton. Za uspješan završetak potrebno je mnogo više od fizičke spremnosti – traži mjesece priprema, disciplinu, strpljenje i sposobnost suočavanja s fizičkim i mentalnim izazovima.
Igoru je ovo bio prvi Ironman, no iza sebe već ima iskustvo polumaratona, maratona i triatlona na olimpijskoj distanci. Upravo su mu prethodna natjecanja pomogla u postupnom pomicanju vlastitih granica i pripremi za novi, još zahtjevniji izazov.
„Ovo je bio moj prvi Ironman, ali iza sebe već imam iskustvo s polumaratonima, maratonima i triatlonima na olimpijskoj distanci. Kroz sve te utrke postupno sam stjecao iskustvo, radio na izdržljivosti i pomicao vlastite granice. Ironman je za mene bio sljedeći veliki izazov“, pojasnio je Naletilić.
Pripreme su trajale godinu dana, a uz redovite treninge bilo je potrebno uskladiti poslovne i obiteljske obveze. „Bilo je puno ranih ustajanja, dugih treninga, umora, bolova i odricanja. Uz dva posla i obitelj nije uvijek bilo jednostavno pronaći vrijeme za sve. Veliku ulogu imala je moja trenerica Željka Šaban Miličić, koja me vodila kroz pripreme i planirala treninge. Puno su mi značili i zajednički treninzi s kolegama iz kluba te prijateljima u trčanju, Tinom, Nikolom i Barbarom. Kada imaš ljude koji te motiviraju i s kojima dijeliš treninge i sve te trenutke, sve nekako postane lakše“, istaknuo je Igor.
Valovi, kiša, vjetar i maraton na izmaku snaga
Sama utrka u Italiji donijela je niz izazova. Plivanje u Jadranskom moru odvijalo se uz valove i neočekivano velik broj meduza, no Igor je prvu dionicu uspješno završio za jedan sat i 21 minutu. Još zahtjevniji bio je biciklistički dio. Za 180 kilometara trebalo mu je šest sati i 11 minuta, a na dijelu staze dugom približno 50 do 60 kilometara natjecatelje su pratili jaka kiša i vjetar. Nepovoljni vremenski uvjeti uzrokovali su brojne nezgode i izlijetanja s ceste, pa je, uz fizički napor, bilo potrebno posebno paziti na sigurnost. Dodatni izazov predstavljala su i dva velika uspona, na kojima su pojedini natjecatelji morali gurati bicikle. Sve se to osjetilo i u posljednjoj disciplini – maratonu.
„Plivanje je prošlo sasvim u redu, iako su uvjeti bili zahtjevni. Biciklistički dio bio je posebno težak zbog kiše, vjetra i uspona. Nakon toga slijedio je maraton, koji je do jednog trenutka čak išao dobro. A onda je došla faza kada noge više nisu slušale, ili kako mi volimo reći – kao da nisu tvoje. Morao sam kombinirati trčanje i hodanje kako bih izdržao do cilja“, opisao je Naletilić.
Za 42,2 kilometra trčanja trebalo mu je pet sati i četiri minute. Kako je utrka odmicala, fizički napor postajao je sve veći, a unos konkretne hrane sve teži.
„Ima istine u tome kada se kaže da Ironman zapravo počinje tek nakon 21. kilometra trčanja. U tim trenucima više nije bilo moguće probaviti neku konkretnu hranu pa je Coca-Cola postala jedino rješenje“, prisjetio se Igor.
Unatoč svemu, o organizaciji utrke ima pozitivne dojmove, posebno zbog podrške koju su natjecateljima pružali publika i lokalni stanovnici.
Na pitanje je li tijekom utrke razmišljao o odustajanju, odgovara kako je bilo iznimno teških trenutaka, osobito tijekom maratona, ali odustajanje mu nije bilo opcija.
„Ne mogu reći da sam u nekom trenutku pomišljao na odustajanje, ali jesam razmišljao hoću li uspjeti. U takvim je trenucima najvažnije ostati smiren, prilagoditi tempo i nastaviti dalje. Moj plan od početka nije bio juriti neki rezultat, nego završiti svoj prvi Ironman. I to sam ostvario“, rekao je.
„Za taj osjećaj na cilju isplatilo se trenirati cijelu godinu“
Posebno mjesto u Igorovu iskustvu zauzima podrška obitelji. Pripreme za Ironman ne zahtijevaju odricanje samo od sportaša nego i od njegovih najbližih, koji se moraju prilagoditi dugim treninzima i vremenu koje oni oduzimaju od obiteljskog života.
„Podrška obitelji jako mi je puno značila. Kada se pripremaš za ovakvu utrku, ne odričeš se samo ti, nego i cijela obitelj. Puno vremena provodiš na treninzima, a najmanje si kod kuće, posebno vikendom, kada treninzi traju od četiri do šest sati“, kazao je Naletilić.
Njegova supruga i sin Josip doputovali su s njim u Italiju kako bi ga bodrili. Dan prije utrke pripremili su mu i iznenađenje – navijačke majice i transparent, za što Igor nije znao.
Obitelj ga je bodrila na startu, pratio ih je pogledom tijekom završnog dijela biciklističke dionice, a vidjeli su se i tijekom posljednjih 21 kilometra trčanja. Na kraju su ga dočekali u cilju, u trenutku koji je za njega imao posebno značenje.
„Posebno je lijepo kada znaš da te u cilju čekaju tvoji. Plan je bio završiti Ironman i to je ostvareno. Stvarno se za taj osjećaj na cilju isplatilo trenirati cijelu godinu“, rekao je Igor.
Na ovogodišnjoj utrci u Italiji bio je jedini Vukovarac među približno 2.500 prijavljenih natjecatelja, a prema njegovim riječima, cilj je dosegnulo oko 2.200 sudionika. Posebno ga veseli što je svojim uspjehom nastavio niz članova Vukovarskog triatlon kluba koji su završili ovu zahtjevnu utrku te postao treći Vukovarac kojemu je to uspjelo.
Iako mu je trenutačno najvažnije uživati u ostvarenome cilju, sportskih izazova neće nedostajati ni u budućnosti. Tijekom zime planira nastaviti s pripremama, a za 2027. godinu postavio si je cilj završiti jedan maraton i utrku Half Ironman, koja obuhvaća polovicu standardne Ironman distance. Godina 2028. možda bi mogla donijeti i novi Ironman, no o tome će odlučiti kada za to dođe vrijeme.
Za kraj, svima koji razmišljaju o ovom izazovu Igor poručuje da ne moraju odmah krenuti s ciljem završavanja Ironmana. Važno je napraviti prvi korak, početi trenirati i postupno si postavljati realne ciljeve.
„Za ovakvu utrku potrebno je puno rada, discipline i strpljenja, ali osjećaj kada završiš ono za što si se toliko dugo pripremao stvarno je poseban. Definitivno je nešto što vrijedi probati i za taj osjećaj isplatilo se trenirati posljednjih godinu dana“, poručio je Igor Naletilić, čiji je uspjeh još jedan dokaz da se uz upornost, dobru pripremu i podršku najbližih mogu ostvariti i naizgled nedostižni ciljevi.