Prvi neprijateljski zrakoplovi pali su u Vukovaru 24. kolovoza 1991. godine. Odluku o rušenju donio je zapovjednik Ivica Arbanas, a legendarni topnik Luka Andrijanić dokazao da se JNA može pobijediti.
Početak otvorene agresije
Bitka za Vukovar započela je 24. kolovoza 1991. godine, kada su jedinice JNA zajedno sa srpskim pobunjenicima krenule u opći napad na grad. Tog je dana prvi put oboreno nekoliko neprijateljskih zrakoplova, a presudnu ulogu imao je mladi gardist Luka Andrijanić. U Vukovar je stigao nekoliko mjeseci ranije radeći na poljoprivrednoj ekonomiji, a ubrzo se priključio Zboru narodne garde. Zapovijed za rušenje dao je tadašnji zapovjednik obrane Vukovara Ivica Arbanas, koji je dužnost preuzeo 15. kolovoza, nakon odlaska Tomislava Merčepa. Njegov zamjenik bio je Pero Perić, a samo nekoliko tjedana kasnije zapovjedništvo je predano Mili Dedakoviću Jastrebu.
Znali smo da smo meta
- Ljeto 1991. bilo je iznimno teško. JNA je formalno glumila tampon zonu, ali je u stvarnosti aktivno pomagala pobunjenicima. Njihovi su zrakoplovi već od srpnja napadali naše položaje, raketirana je vojarna u Iloku, zatim u Novim Čakovcima, potom na ekonomiji kod Opatovca, a više su puta gađali i silos Đergaj - prisjetio se Arbanas. Kako kaže, premda je predsjednik Tuđman tada inzistirao da se izbjegava sukob s JNA, bilo je jasno da će Vukovar prije ili kasnije biti napadnut. Tog 24. kolovoza ponovno su zrakoplovi krenuli na silos.
- Nazvao sam zapovjednika vojarne JNA u Vukovaru i upozorio ga da više nećemo mirno gledati kako nas bombardiraju. Rekao sam mu da ću oboriti njihove avione ako nastave - kaže Arbanas.
Prvi zrakoplovi u plamenu
Nedugo nakon toga stigla je potvrda iz Osijeka da se priprema novi napad. U vukovarskoj gimnaziji Arbanas je okupio zapovjednike vodova i odlučio upotrijebiti protuzračnu desetinu pod vodstvom Luke Andrijanića. Posjedovali su top 20/3 M55A4, nekoliko prijenosnih raketa „Strela” te vozilo za prijevoz. Top je postavljen u Bosanskoj ulici. Kada su se četiri aviona pojavila iz smjera Borova Sela i krenula prema silosu, Andrijanić je otvorio vatru. Prvi je pogodak oborio avion kod Pačetina, a drugi je teško oštetio još jedan, koji se povukao prema Srbiji. Ostala dva aviona također su pobjegla. Snimatelji Hrvatske televizije uspjeli su zabilježiti pad prvog zrakoplova.
- Svi smo plakali od sreće jer smo shvatili da se možemo obraniti. JNA više nije imala monopol u zraku - prisjetio se Arbanas.
Pohvala iz Zagreba
Blago Zadro javno je potvrdio da su branitelji srušili neprijateljske avione. Tek 31. kolovoza predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Luka Bebić pohvalili su postrojbe na čelu s Arbanasom zbog rušenja zrakoplova i uništavanja neprijateljskih tenkova.
- Imao sam samo 23 godine, ali sam svjesno preuzeo odgovornost. Donio sam odluku samostalno, bez ičijeg dopuštenja. JNA je shvatila da Hrvati imaju čime uzvratiti - naglasio je Arbanas, koji je u Vukovaru ostao sve do posljednjeg dana obrane, a u noći 17. studenoga krenuo u proboj.
Luka, nepobjedivi topnik
Andrijanićeva preciznost na topu zadivila je suborce. Marijan Balić, član protuzračne posade, svjedoči: „Bio je nevjerojatno vješt. Kad smo dobili dojavu o avionima iz pravca Dunava, Luka je brzim manevrima topa uspio pogoditi još dva aviona kod Vodotornja. Jedan se srušio, a druga dva pobjegla su preko Dunava.”
Nažalost, samo nekoliko tjedana kasnije, 20. rujna 1991., Luka je poginuo prilikom postavljanja mina u Borovu naselju, tri dana prije svog 20. rođendana.
- I danas ga pamtim kao vedrog i optimističnog momka koji je davao snagu svima oko sebe - rekao je Balić.
Heroj koji je prerano otišao
Lukini posmrtni ostatci nakon rata preneseni su u Slavonski Brod, gdje je i sahranjen. Njegov suborac Balić proveo je devet mjeseci u srpskim logorima, a nakon razmjene u Nemetinu nazvao je svoga sina Lukom, u čast prijatelju. Top kojim je Andrijanić rušio zrakoplove ostao je u Borovu naselju do kraja rata, a njegova priča i danas se prepričava kao jedan od najsvjetlijih trenutaka otpora u Bitki za Vukovar.