U sportskoj dvorani Osnovne škole Mitnica održan je 21. Memorijal Grič, tradicionalno natjecanje posvećeno Danu sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. I ove godine okupio je brojne strijelce iz različitih dijelova Hrvatske, a događaj je, kako ističu organizatori, ponovno bio ispunjen posebnim emocijama i dubokim poštovanjem prema žrtvi Grada heroja.
- Na ovakvim događanjima emocije se uvijek snažno osjete. Ljudi dolaze iz različitih dijelova Hrvatske, iz Marije Bistrice, Osijeka, iz mnogih županijskih klubova i često nam govore da im je dolazak u Vukovar poput hodočašća. Kada vam trener iz Marije Bistrice kaže: ‘Nama je Vukovar kao Marija Bistrica, dolazak ovamo je hodočašće’, to govori koliko duboko ljudi doživljavaju ovaj grad. To dira čovjeka, izazove suze i dodatni ponos - izjavio je Vinko Kovač, glavni trener i predsjednik Streljačkog kluba Grič 7.
Natjecatelji iz cijele Hrvatske i snažne emocije na memorijalu
Kovač ističe kako su ove godine imali sudionike iz gotovo svih krajeva Hrvatske, od Siska pa nadalje.
- Od 21 do 23 ekipe redovito sudjeluju, a ima onih koji nisu izostali nijedne godine. Marija Bistrica dolazi svake godine… Primjerice, njihov član Robert Belko na svakom je turniru osvojio medalju. Prošle godine donio mi je svih 20 medalja i rekao: ‘Da te podsjetim koja je medalja s kojega turnira’ - prisjetio se Kovač.
Naglašava kako su emocije među natjecateljima uvijek snažne upravo zato što se natjecanje održava u Vukovaru.
- Svi puno govorimo o Vukovaru, ali tek kada dođeš ovdje, osjetiš pravu težinu toga mjesta. Ovo je memorijalni turnir i zato pobjeda ili natjecanje često padnu u drugi plan, svi prije svega dolaze odati počast - dodao je.
Ove je godine broj sudionika bio nešto manji, ponajprije zato što se hrvatska streljačka reprezentacija, kao i dio natjecatelja koji su željeli sudjelovati, neposredno prije događaja vratila sa Svjetskog prvenstva u Kairu te zbog objektivnih razloga nisu mogli nastupiti.
Ipak, nastupilo je ukupno 28 natjecatelja u disciplinama zračne puške i zračnog pištolja.
- Ekipe smo posložili tako da budu uravnotežene - muške i ženske u juniorskom, seniorskom i kadetskom sastavu, a mogu biti i miješane. Pojedinačna su odličja kategorizirana za natjecatelje i natjecateljice, a dodjeljujemo i dvije posebne plakete, za najboljeg strijelca u disciplini puška i najboljeg u disciplini pištolj, bez obzira na spol - pojašnjava Kovač.
Devedeset četiri i pogađa
Naš sugovornik ističe kako mu je posebno drago što se u posljednje vrijeme sve više djevojaka uključuje u ovaj sport.
- Ljudi često čuju riječ ‘oružje’ i odmah pomisle nešto negativno, ali za nas je to sportski rekvizit, kao lopta nogometašu ili reket tenisaču. Tako i djeci objašnjavamo, to nije oružje u vojnom ili policijskom smislu, nego sportski alat. Kada se tako postavi, razvija se ljubav prema sportu - objašnjava Kovač.
Zakonska dobna granica za bavljenje streljaštvom u Hrvatskoj iznosi devet godina, no pritom se procjenjuje fizička spremnost djeteta jer oprema može biti teška.
- S druge strane, gornje dobne granice nema. Imamo primjer strijelca iz Osijeka koji ima 94 godine, i dalje puca i pogađa - priča nam predsjednik Griča 7 kroz smijeh.
Dugogodišnji problem prostora: ‘Djeca se razbole, roditelji ih više ne žele dovoditi’
Govoreći o najvećim izazovima s kojima se klub suočava, Kovač naglašava da se od osnutka bore s prostorom.
- Prostor u kojem treniramo ima izrazito loše uvjete, vlagu, lošu ventilaciju i općenito nezdravu klimu. Djeca dođu, zavole sport, a onda se prehlade ili zakašlju i roditelji ih više ne žele dovoditi - pojašnjava. Nada ipak postoji.
- Dok je Ivan Penava bio gradonačelnik, dodijeljena nam je jedna lokacija. Grad je obećao osigurati projektnu dokumentaciju i sve potrebne dozvole, no sredstva za izgradnju nisu mogli osigurati. Zato pripremamo plan za uključivanje naše emigracije koja bi mogla pomoći u donacijama - otkriva Kovač, dodajući kako je o tome razgovarao s aktualnim gradonačelnikom Marijanom Pavličekom te s njegovim zamjenikom Filipom Sušcem.
Sušac je, kaže, i u prošlom sazivu gradske vlasti bio zamjenik gradonačelnika i upravo je on, kako navodi, lobirao kod tadašnjeg resornog pročelnika Darka Dimića pa i samog gradonačelnika Penave, u nastojanjima da klub dobije zemljište. Lokacija se nalazi u Ulici Branka Radičevića, između Komunalca i dvorane za svatove. Riječ je o parceli od 9.100 četvornih metara, dovoljno velikoj za izgradnju objekta i prostranog parkirališta.
Kovač naglašava kako žele uključiti i druge klubove koji se suočavaju s istim problemom.
- Iako bismo mi bili nositelji projekta, želimo uključiti druge klubove i udruge sa sličnim izazovima, poput Vukovarskih golubića, koji su podstanari u prostorijama Športsko-ribolovne udruge Dunav. To je mali prostor, nema mjesta za vježbanje, a njihova voditeljica Dubravka Lemac čak kod kuće čuva registratore jer nema skladišta. S nama bi u projekt išao i Klub borilačkih vještina. Njegov voditelj Josip Crnjac bio je primoran ugasiti klub jer nije mogao pronaći primjeren prostor, iako su imali članove, aktivnosti i rezultate. Zato vjerujemo da bi zajednički nastup pred donatorima imao veću težinu - objašnjava.
U klubu su već snimili promotivni video u trajanju od sedam minuta, uz tekstualnu i video potporu prijatelja. Objavljen je na njihovoj internetskoj stranici i društvenim mrežama, a planiraju otvoriti i YouTube kanal te video uputiti hrvatskim emigrantskim udrugama diljem svijeta.
Skup sport, osobito za strijelce s puškom
Streljaštvo je, ističe Kovač, skup sport, osobito kad je riječ o puškama.
- Cijena pištolja kreće se od 1.500 do 3.000 eura, puške od 2.000 do 4.000 eura, a ima i skupljih. Kompletna oprema za pušku, bez puške, iznosi oko 1.800 eura. Postoje i jeftinije opcije, ali tada se ne mogu očekivati visoki rezultati. Cipele koštaju oko 300 eura, rukavica oko 100, a podkaput i podhlače su oko 300 eura - priča nam Kovač, dobacujući nam sa smiješkom: ‘Jeste li uspjeli zbrojiti sve do sad?’.
Ipak, pištoljska disciplina nešto je financijski pristupačnija.
- Pištoljaši ne moraju imati podkaput i podhlače, ali moraju imati pištoljarske cipele koje ne smiju prelaziti gležanj. Imaju koferčić, otvore ga, ispucaju metke i idu dalje. Kod pušaka je sve kompleksnije, vrijednije i teže. Kada strijelac obuče kompletnu opremu, izgleda kao ‘specijalac’, a ukupna težina opreme može doseći i tridesetak kilograma - zaključuje Kovač.