Nakon niza godina rada i poslovanja, tvrtka Ricosta Hrvatska zatvara svoj pogon u Vukovaru. Više od stotinu radnika, pretežito radnica, ostaje bez posla, no iza brojke 111 ne stoje samo radna mjesta – stoji isto toliko obitelji koje će se suočiti s drastično smanjenim kućnim proračunima, neizvjesnošću i strahom od dugotrajne nezaposlenosti. U gradu koji se i dalje bori s demografskim padom i iseljavanjem, ovo nije tek poslovna vijest nego ozbiljan socio-ekonomski alarm.
Najranjivije ostaju bez sigurnosti
Posebno zabrinjava činjenica da su među otpuštenima uglavnom žene u dobi između 50 i 60 godina. Riječ je o radnicama s dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji obuće, ali i o skupini koja je na aktualnom tržištu rada u Vukovaru iznimno teško zapošljiva.
U toj dobi poslodavci često traže mlađu i „fleksibilniju“ radnu snagu, dok su mogućnosti prekvalifikacije ograničene, a vrijeme do mirovine predugo da bi se računalo na socijalnu sigurnost. U praksi to znači dugotrajnu nezaposlenost, rad na crno ili trajni izlazak s tržišta rada.
Za mnoge od njih ovo nije samo gubitak plaće, nego i gubitak dostojanstva, rutine i socijalne sigurnosti.
Odluka iz Njemačke, posljedice u Vukovaru
Kako je pojasnio gradonačelnik Marijan Pavliček, gostujući u emisiji Gradski sat Hrvatskoga radija Vukovar, odluku o zatvaranju donijela je uprava iz Njemačke.
„Prošli tjedan direktor tvrtke iz Njemačke obavijestio je o zatvaranju pogona u Vukovaru. Razlog je povećanje zajamčenog minimalca u Hrvatskoj, zbog čega su odlučili proizvodnju preseliti u Rumunjsku i Bugarsku. Uz to je došlo i do pada prodaje tenisica. Proizvodna hala ide u prodaju, a odluka je konačna“, rekao je Pavliček.
Grad, ističe, nema instrumente kojima bi zadržao privatnu tvrtku. Ipak, obavljeni su razgovori s tvrtkama Borovo i Mistral o mogućem zapošljavanju dijela radnica, a dopis je upućen i varaždinskoj tvrtki HAIX. No realno je pitanje – koliko njih će zaista dobiti novu priliku?
Lančana reakcija: manje plaća, manje potrošnje, manje nade
Gubitak 111 radnih mjesta u gradu veličine Vukovara znači i smanjenu potrošnju u lokalnim trgovinama, manje prihode za obrtnike, manje novca u obiteljskim proračunima. Svaka od tih plaća sudjelovala je u otplati kredita, režijama, školovanju djece ili pomoći starijim članovima obitelji, stoga ovo nije samo problem jedne tvornice nego i udar na lokalnu ekonomiju, a najteži je teret opet pao na one koji su najmanje zaštićeni – žene pred mirovinu.