U Srbiji je 20. studenog 2025. donesena presuda Jovanu Radanu, bivšem pripadniku srpske Teritorijalne obrane, za ratni zločin silovanja počinjen 1991. godine u Vukovaru. Viši sud u Beogradu osudio ga je na sedam godina zatvora zbog silovanja hrvatske žene u kući na Sajmištu, u koju su uniformirani Srbi dovodili žene na prisilno zlostavljanje. Predsjednik sudskog vijeća naglasio je da su iskaz žrtve i izjave dva svjedoka ključni dokazi koji su omogućili donošenje presude.
Presuda se odnosi isključivo na silovanje i ne obuhvaća druge optužbe koje uključuju odvođenje i ubojstvo civila, među kojima je i slučaj Mije Radića. Fond za humanitarno pravo (FHP) ocijenio je postupak učinkovit i kratkotrajan, ali kritizirao obrazloženje kazne, ističući da sedmogodišnja kazna i naglasak na Radanu kao obiteljskom čovjeku mogu obeshrabriti žrtve da prijave silovanja i svjedoče pred sudom.
Kronologija procesa protiv Jovana Radana
2024. - Pokreće se sudski postupak protiv Jovana Radana za ratne zločine počinjene 1991. u Vukovaru uključujući optužbe za silovanje.
16. srpnja 2024. - Na sudu je Radan izjasnio da nije kriv. Suđenje je odgođeno za 27. rujna iz zdravstvenih razloga.
27. rujna 2024. - Ročište je odgođeno, sud nije uspio osigurati pojavljivanje svjedokinja koje je pozvao.
18. rujna 2025. - Zakazan glavni pretres pred Višim sudom u Beogradu za predmet protiv Jovana Radana.
20. studenoga 2025. - Viši sud u Beogradu izriče presudu. Jovan Radan je osuđen na sedam godina zatvora za silovanje žene u Vukovaru 1991. godine. Sud je ocijenio da je krivnja dokazana na temelju iskaza žrtve i izjava svjedoka.
Nakon presude (studeni 2025.) - Javne i pravne institucije ukazuju da je presuda korak naprijed, ali da ostaje pitanje drugih optužbi protiv Radana, osobito onih koje se odnose na odvođenja i ubojstva civila tijekom okupacije Vukovara.
Uloga emisije „Provjereno”
Ključnu ulogu u razotkrivanju događaja imala je ekipa emisije „Provjereno” Nove TV. Reportaže su započele 2019. godine kada je Iva Radić, koja je 1991. godine bila osmogodišnja djevojčica, svjedočila otmici svoga oca Mije Radića, koji je ubijen u listopadu 1991. godine. Suočavanje s Radanom pred kamerama potaknulo je žrtvu silovanja da progovori 2020. godine, prepoznajući Radana i opisavši zlostavljanje kojem je bila izložena.
Tim „Provjerenog” kontinuirano je pratio Radana, suočavao ga s optužbama i tražio odgovore od institucija, unatoč njegovim negacijama i tvrdnjama o oslobađajućim presudama u drugim postupcima. Novinarstvo se pokazalo ključnim u stvaranju prostora u kojem su žrtve dobile glas i omogućilo djelomično provođenje pravde.
Neriješeni zločini i logor Velepromet
Radan je 1991. godine bio jedan od čuvara logora Velepromet, kroz koji su prošle tisuće civila, od kojih se 700 i danas vodi kao nestalo. U krugu tvrtke Velepromet odvijali su se odvođenja i ubojstva civila. Posebno je poznat slučaj Mije Radića, koji je odveden pred očima obitelji, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2025. u masovnoj grobnici u smetlištu na Petrovačkoj doli, zahvaljujući hrvatskim istražiteljima. Identificirani su iste godine, što je omogućilo Ivi Radić da nakon 34 godine dođe do istine o sudbini svog oca.
Osim presude za silovanje, Radanove odgovornosti za odvođenja i ubojstva civila, uključujući Dauta Ziberija, još uvijek nisu pravno procesuirane. U Hrvatskoj mu se sudilo u odsutnosti, a optužnica je podignuta još 2007. godine.
Profil i optužbe
Jovan Radan bio je pripadnik paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Vukovara. Optužen je i za sudjelovanje u odvođenju civila u listopadu 1991. te zlostavljanje hrvatskih žena u okupiranom gradu. Žrtve ga opisuju kao osobu koja je kombinirala uniformu, autoritet i prijetnju nasiljem.
Presuda Višeg suda u Beogradu utvrdila je krivnju za silovanje temeljem uvjerljivog iskaza žrtve i izjave dvaju svjedoka, dok druge optužbe ostaju predmet budućih pravnih postupaka. Presuda Jovana Radana predstavlja djelomično ostvarenje pravde za žrtve ratnih zločina u Vukovaru, dok neriješeni zločini podsjećaju na kompleksnost obračuna s ratnom prošlošću. Emisija „Provjereno” pokazala je kako istraživačko novinarstvo može dopuniti institucionalni rad i omogućiti da žrtve dobiju glas, čime se stvara presedan u javnom praćenju ratnih zločina.