Zvuk kolone tenkova koja je 25. kolovoza 1991. iz smjera Bogdanovaca krenula prema Vukovaru prekinuo je mirnu i sunčanu nedjelju. Bio je to početak bitke koja će tijekom sljedeća gotovo tri mjeseca prerasti u jednu od najtežih i najkrvavijih epizoda Domovinskog rata.
Dan ranije, s vojnog aerodroma u Batajnici prema Vukovaru poletjelo je nekoliko zrakoplova, a dva su oborena. Iako su oružani sukobi na području Vukovara i okolice trajali već mjesecima – od krvavog napada na hrvatske redarstvenike u Borovu selu početkom svibnja do sve težih napetosti i oružanih incidenata tijekom ljeta – 25. kolovoza označio je početak otvorene, sveobuhvatne bitke za grad.
Vukovar je tada već bio odsječen od ostatka Hrvatske. Početkom kolovoza uvedena su ograničenja kretanja, a izlazak iz grada bio je moguć tek uz posebne dozvole i jedinom prometnom vezom preko Marinaca i Nuštra prema Vinkovcima.
Nitko tada nije mogao znati da će se pred Vukovarom voditi bitka koja će trajati 87 dana i ostaviti dubok trag u hrvatskoj povijesti.
Od improvizirane obrane do organizirane postrojbe
U grad su 28. kolovoza takozvanim kukuruznim putem stigli Mile Dedaković – Jastreb, tada zrakoplovni potpukovnik bivše JNA, i Branko Borković – Mladi Jastreb, kapetan bivše JNA. Dedaković je 1. rujna imenovan zapovjednikom obrane Vukovara i Borova naselja.
U danima koji su slijedili bilo je sve jasnije da se obrana grada mora objediniti. Na području Vukovara djelovale su različite naoružane skupine, pripadnici Zbora narodne garde, policije, dragovoljci i druge postrojbe. U grad su pristizali ljudi iz različitih krajeva Hrvatske, ali i dragovoljci iz inozemstva.
Upravo će njihovo objedinjavanje dovesti do ustrojavanja postrojbe koja će postati jedan od simbola obrane grada – 204. vukovarske brigade Hrvatske vojske, u službenim dokumentima vođene i kao 124. brigada Hrvatske vojske.
25. rujna 1991. ustrojena 204. vukovarska brigada
Na današnji dan prije 35 godina, 25. rujna 1991., ustrojena je 204. vukovarska brigada. U trenutku ustroja imala je 1.803 pripadnika, a prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja kroz njezine je redove tijekom ratnog razdoblja prošlo oko 3.600 vojnika.
U sastavu brigade bili su Vukovarci, pripadnici Zbora narodne garde i pričuvnog sastava policije, dragovoljci iz drugih krajeva Hrvatske, pripadnici HOS-a te ljudi koji su iz inozemstva došli pomoći obrani Hrvatske. U obranu Vukovara bili su uključeni i branitelji Iloka, Tovarnika te drugih mjesta s područja tadašnje općine Vukovar.
Prvi zapovjednik brigade bio je Mile Dedaković – Jastreb. U listopadu 1991. zapovijedanje je preuzeo Branko Borković – Mladi Jastreb.
Među najpoznatijim zapovjednicima obrane bio je i Blago Zadro, zapovjednik obrane Borova naselja, čije je ime neraskidivo povezano s otporom na Trpinjskoj cesti.
Obrana na gotovo 35 kilometara bojišnice
Ustrojavanje brigade odvijalo se dok su borbe već trajale. Nije bilo vremena za dugotrajnu obuku, stvaranje idealnih uvjeta ni opremanje kakvo je imala znatno nadmoćnija protivnička strana.
Vukovarski branitelji raspolagali su ograničenim količinama oružja i streljiva, dok su se prema gradu kretale snage bivše JNA i srpske paravojne postrojbe, uz snažnu topničku i oklopnu potporu.
Unatoč tome, obrana je bila organizirana na bojišnici dugoj oko 35 kilometara. Branitelji su držali položaje na različitim dijelovima grada i okolice, a neka su mjesta tijekom bitke postala simbolima otpora – Trpinjska cesta, Borovo naselje, Sajmište, Mitnica, Lužac i druga bojišta.
Na Trpinjskoj cesti branitelji su uspijevali zaustavljati i uništavati oklopna vozila protivničkih snaga, zbog čega je taj dio grada dobio naziv „groblje tenkova“.
Grad pod svakodnevnom paljbom
Vukovar je tijekom opsade bio izložen neprekidnim napadima. Prema podacima iz dokumenata JNA, tijekom tromjesečne opsade na grad je ispaljeno oko milijun i 500 tisuća granata većih od 100 milimetara te više od pet milijuna granata manjeg kalibra. Bačeno je i oko 2.500 bombi težine 250 kilograma.
Prema tim podacima, na Vukovar je dnevno prosječno ispaljivano oko 8.000 projektila krupnog kalibra.
Grad je sustavno razaran. Stambene zgrade, bolnica, škole, crkve, gospodarski objekti i infrastruktura bili su pod neprekidnim napadima.
No iza statistike ostaju ljudi.
U podrumima su živjele obitelji, bolesnici su liječeni u vukovarskoj bolnici, branitelji su svakodnevno odlazili na položaje, a civili su pokušavali preživjeti još jedan dan.
Četiri pokušaja deblokade
Tijekom bitke više se puta pokušavalo probiti obruč oko Vukovara i otvoriti put prema gradu.
Posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade započeo je 12. studenoga 1991. Toga dana napadani su obrambeni punktovi na cesti Vukovar – Borovo Naselje, kao i silos na Dunavu.
Dan poslije snažna tenkovska paljba prisilila je hrvatske branitelje da napuste silos. Kada je prekinuta komunikacija između Vukovara i Borova Naselja, postalo je jasno da se obrana približava svome kraju.
Borbe su se ipak nastavile.
Vukovar je pao 18. studenoga 1991., dok je posljednji organizirani otpor prestao 20. studenoga.
87 dana otpora
Opsada Vukovara trajala je 87 dana.
Grad je gotovo potpuno razoren, njegovi stanovnici protjerani, a brojni branitelji i civili nakon pada zarobljeni i odvedeni u logore. Posebno mjesto u kolektivnom sjećanju zauzima Ovčara, mjesto na kojem je nakon pada Vukovara ubijeno 200 hrvatskih branitelja, ranjenika, civila i medicinskog osoblja.
Prema podacima koji se navode u obilježavanjima obljetnica, više tisuća branitelja i civila izgubilo je život tijekom bitke i nakon pada grada. Više od 10 tisuća stanovnika bilo je prognano iz Vukovara, dok se i danas traga za nestalima.
Posljedice bitke nisu završile 18. studenoga. One su ostale utkane u obitelji poginulih i nestalih, u živote bivših logoraša, prognanika, ranjenih branitelja i svih onih koji su preživjeli razaranje grada.
Brigada koja je postala simbol obrane
Zato se 204. vukovarska brigada ne može promatrati samo kao vojna formacija.
Iza njezina broja nalaze se tisuće ljudi – branitelja koji su u najtežim okolnostima branili svoje položaje, civila koji su pomagali koliko su mogli, medicinskog osoblja, policajaca, dragovoljaca i svih koji su sudjelovali u obrani grada.
Njihova priča nije samo priča o vojnim operacijama i bojišnicama. To je priča o gradu koji je mjesecima bio odsječen, o ljudima koji su živjeli u podrumima, o ranjenicima, obiteljima koje su izgubile svoje najbliže i onima čiji se najmiliji još uvijek vode kao nestali.
Zbog toga obljetnica ustrojavanja 204. brigade istodobno je i obljetnica sjećanja na cijeli sustav obrane Vukovara.
Vukovar danas – sjećanje koje traje
Tri i pol desetljeća nakon 1991. godine Vukovar se ponovno prisjeća tih dana.
U petak, 25. rujna, grad će biti središte obilježavanja 35. obljetnice Bitke za Vukovar i ustrojavanja 204. brigade Hrvatske vojske.
Program organiziraju Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova, u suradnji s Vukovarsko-srijemskom županijom i Gradom Vukovarom.
Na obilježavanje su pozvani hrvatski branitelji, sudionici obrane Vukovara te obitelji poginulih, nestalih i umrlih vukovarskih branitelja.
Program počinje u 8 sati budnicom ulicama Vukovara. Od 9 do 16 sati na šetnici uz Dunav, ispod Dvorca Eltz, bit će postavljen taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova. Posjetitelji će moći upoznati i rad Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.
Od 9 sati održat će se i mimohod ratnih zastava, koji kreće od Vojarne 204. vukovarske brigade u Ulici Josipa Jurja Strossmayera.
Zastava na Vodotornju i pogled prema nebu
Središnja svečanost počinje u 10.30 sati u Hrvatskom domu Vukovar.
Uz prigodna obraćanja najviših uzvanika, program će biti popraćen nastupom Najboljih hrvatskih tamburaša.
Poseban trenutak bit će prijenos podizanja zastave Republike Hrvatske na Vukovarskom vodotornju, uz prelet borbenih aviona Rafale.
Program se nastavlja u 13 sati u dvorištu Dvorca Eltz prikazom sposobnosti pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatske vojske te vojno-akrobatskom vježbom Počasno-zaštitne bojne.
Slike Vukovara ’91: dio hrvatskog kolektivnog sjećanja
Trideset pet godina poslije, slike Vukovara iz 1991. godine i dalje su dio hrvatskog kolektivnog sjećanja.
Tenkovi na prilazima gradu, Trpinjska cesta, razrušene ulice, bolnica, podrumi, Ovčara, kolone prognanika, branitelji koji su mjesecima držali položaje – sve su to slike jedne od najtežih stranica novije hrvatske povijesti.
Ali iza svake od njih stoje ljudi.
Zato je 25. rujna više od datuma u kalendaru. To je dan kada se Vukovar prisjeća trenutka u kojem su različite postrojbe objedinjene u 204. vukovarsku brigadu i kada se odaje počast svima koji su sudjelovali u obrani grada.
Jer 204. vukovarska brigada nije samo broj.
To je ime iza kojega stoje tisuće ljudi, 87 dana otpora, obrana grada pod najtežim uvjetima i žrtva koja je trajno upisana u povijest Vukovara i Hrvatske.
I upravo zato, dok danas Vukovar ponovno podiže hrvatsku zastavu na Vodotornju, sjećanje na 1991. ostaje živo – kao podsjetnik na ljude koji su u najtežim danima branili svoj grad i na cijenu koju su platili za slobodu.