U Ogranku Borovo naselje Gradske knjižnice Vukovar održan je književni susret sa Slavicom Cvitanušić, autoricom zbirke poezije „Formula za sreću“. Profesorica je engleskog i njemačkog jezika i književnosti, a riječ je o njezinoj trećoj zbirci poezije u kojoj se bavi različitim temama, među kojima su obitelj, djeca, život i duhovnost. Za Cvitanušić je ovo bila peta promocija knjige, a druga u Ogranku Borovo naselje. U istom je ogranku u prosincu prošle godine predstavila zbirku „70 puta 7“.
Zahvalnost kao formula za sreću
Naslov zbirke „Formula za sreću“ povezan je s pitanjem koje se provlači kroz knjigu, ali i kroz svakodnevni život, što čovjeku donosi sreću. Autorica smatra da se odgovor mijenja ovisno o životnom razdoblju, no posebno ističe zahvalnost.
- Za srećom nekako tragamo svi. Ja mislim da se i njezina definicija kroz različita razdoblja života mijenja, ali ono što ja mislim da je važno jest osjećaj zahvalnosti, jer što god imao, a ukoliko nisi na tome zahvalan, isto je kao i da nemaš. Tako da je u meni ključ možda uočiti te trenutke u životu, ma koliko bili mali, na kojima možemo biti zahvalni - pojasnila je Cvitanušić.
Stihovi nastaju iz trenutka inspiracije
Pjesme najčešće nastaju iz trenutka inspiracije, a različite ideje, kaže autorica, pojavljuju joj se u različitim situacijama. Ono što joj dođe nastoji zapisati odmah, nakon čega pjesme dodatno dorađuje.
- Uglavnom je to trenutak inspiracije. Često me pitaju, imam različite pjesme i različite nalete inspiracije, odakle to dolazi, a ja kažem: nadam se odozgor. Nadam se da mi nekako po Duhu Svetom dolazi ta inspiracija - pojašnjava te dodaje kako takve trenutke ne želi propustiti pa stihove zapisuje i kada radi nešto sasvim drugo. Nakon toga slijedi dorada, a pjesme mijenja i nekoliko puta prije nego što ih pripremi za objavu.
- U trenutku kada dobijem inspiraciju, prestajem s time što radim. Znam nekad kuhati, prati suđe. Sad, baš kad sam na poslu, ne prestajem u tom trenutku, ali zapišem rukom. Imam osjećaj da ruka ponekad i sama piše. Onda pretipkavam digitalno i onda uvijek promijenim. Kada skupljam pjesme za novu zbirku, onda također prerađujem nekoliko puta. Malo sam perfekcionist u tom pogledu. Ne volim poslati u grafičku obradu dok ja nisam zadovoljna - naglašava Cvitanušić.
U njezinim se stihovima mogu prepoznati i različite životne uloge. Kao majka, supruga i učiteljica, vlastita iskustva unosi u pisanje.
- Cijelim svojim bićem sam u tim pjesmama. Tako da su sve moje uloge tu i imam pjesme koje se zovu „Učiteljica“, „Mama“. Mislim da čitatelj osjeti ukoliko pjesnik nije sebe stavio u te stihove. Znači, ne možete samo slagati lijepe pjesničke slike u rimi. Nema uspješne poezije ukoliko čitatelj ne prepozna tu neku iskrenost - rekla je.
Na njezino pisanje utječe i profesionalno iskustvo. Kao profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti, tijekom obrazovanja i rada susrela se s različitim pjesnicima, a znanje jezika i književnosti smatra važnom podlogom za vlastito stvaralaštvo.
Poezija iz osobnog iskustva
Od knjige „Formula za sreću“ autorica očekuje da čitateljima donese upravo ono što naslov sugerira, osjećaj sreće i unutarnjeg zadovoljstva.
- Htjela bih da to što u naslovu stoji čitatelji sa sobom ponesu, da dobiju neki osjećaj sreće, nekog unutarnjeg zadovoljstva i da budu zadovoljni što su naletjeli na moju knjigu - naglašava.
Svoju formulu za sreću na kraju povezuje s vjerom, nadom i ljubavlju, porukom kojom je ujedno zaokružila predstavljanje svoje zbirke.
- Poslužila bih se Poslanicom svetog Pavla apostola, u njegovu hvalospjevu ljubavi. Na kraju ostaje to troje, vjera, nada i ljubav, ali najveća je među njima ljubav - rekla je Cvitanušić.