Članovi Hrvatskog planinarskog društva Vučedol Igor Mihelić, Marijana Bošnjak i Senka Kubica proteklih su dana ostvarili još jedan zahtjevan planinarski pothvat - popeli su se na Špik, jedan od najpoznatijih i najzahtjevnijih vrhova Julijskih Alpa u Sloveniji. Uspon je bio posebno izazovan zbog kiše i skliskih stijena, no iskustvo, dobra procjena i zajedništvo omogućili su im da ostvare zacrtani cilj.
- Vrijeme je bilo polukišno, za razliku od vremena koje je trenutno oko nas. Bilo je malo klizavo za planinu, odnosno za takav vrh koji smo išli penjati. Špik je jedan od izrazito strmih i vertikalnih vrhova, 1400 metara visinske razlike od starta do vrha. U planinarskom smislu dnevnica planinarska je oko 1000 metara, a ovo je vrh od 1400 metara uspona, s vrlo izloženim dijelovima i jednostavno kao takav je malo i nepogodan za kišne uvjete. Mi smo, bez obzira na cijelu situaciju, a naravno u skladu sa svim tim planinarskim normama i pravilima, ipak željeli i pokušali, i uspjeli na kraju, naravno, popeti sam vrh. Tako što smo bili dovoljno oprezni, malo smo improvizirali, malo smo odgodili sam polazak zbog kiše, jer kiša i klizava stijena, naravno, nikad nisu dobra kombinacija. Kiša izaziva klizavu stijenu, a klizava stijena u vertikalnim usponima nije dobra stvar, rekao je Igor Mihelić.
DOLAZAK NA VRH OTVORIO POGLED NA NIZ USPOMENA
Zbog vremenskih uvjeta planinari su morali promijeniti prvotni plan i pomaknuti početak uspona. Umjesto u uobičajeno vrijeme, prema Špiku su krenuli oko ponoći, što je donijelo dodatne izazove.
- Zaokrenuli smo cijelu priču i došli u poziciju da smo morali zapravo u zadnji trenutak, u ponoć, krenuti na sam uspon. Stvar nam je bila dodatno otežana jer se po noći ipak teže orijentiraš, teže pratiš sam tijek staze i uspona, tu si sam, nema drugih planinara jer obično svi krenu tijekom jutra. Stoga mogu reći da je bilo izazovno, ali uspjeli smo ovo i naše zadovoljstvo i naš doživljaj Špika i cijele planine je utoliko veći što smo to sve sigurno i uz dobar dogovor uspjeli odraditi, ističe Mihelić za kojeg je ovo bio prvi uspon na Špik, ali ne i prvi susret s vrhovima njegova okruženja. Pogled sa Špika otvorio je cijeli niz uspomena na prethodne planinarske pothvate.
- Ovo je prvi put na Špiku, s tim da smo penjali sve okolne vrhove, baš smo gore s vrha sjedili i gledali, promatrali sve vrhove koje smo već prethodno popeli. Zapravo, na koju god stranu se okreneš vidiš i prepoznaš vrhove koje si već prethodno prohodao, a zapravo je to sve cijeli niz drugih uspomena. Nije to samo vrh, nego je to zapravo jedna cijela avantura, kaže Mihelić.
Upravo je takav odnos prema planini ono što članove HPD-a Vučedol i privlači planinarenju. Sam vrh, ističe Mihelić, nikada nije jedini niti konačni cilj.
- Nama nikad sam vrh i sam uspon na vrh nije definitivni i osnovni cilj. Nama je konačni i jasni cilj uvijek da doživimo cjelokupnu planinu, da doživimo taj kraj gdje jesmo, da jednostavno proširimo spoznaju o tom području i da uživamo I napravimo jednu lijepu vikend avanturu koja će nam ostati trajno u sjećanju. Mi nismo osvojili Špik, ali je Špik uspio osvojiti nas, mislim da je to bit svega i da je tu zapravo ono ključno. Mi smo tamo išli, uživali smo, penjali, promatrali, družili se s ljudima i jednostavno doživjeli cijelu tu avanturu kao jedan rekreativan trenutak našeg života, rekao je Mihelić.
HLADNA PLANINSKA RIJEKA SPAS OD TEŠKOG USPONA
Uspon od 1400 metara visinske razlike, strmi dijelovi i skliske stijene tražili su dobru fizičku spremu, ali i međusobnu podršku. Teških trenutaka, kaže Mihelić, na ovakvim usponima uvijek ima.
- Naravno da se dogode teški trenuci, ali prilikom svakog uspona imaš tih teških dionica gdje jednostavno osjetiš da gubiš snagu, ali šala koja je tu uvijek prisutna i ono kad vidiš da smo zapravo svi zajedno u istoj situaciji pojedinca mijenja i tjera te jednostavno da izdržiš i da to odradiš. 1400 metara vertikalnog uspona je zapravo jako veliko opterećenje za koljena. Svi troje smo na vrhu osjetili bol u koljenima koja je zbog konstantnog dugotrajnog napora i uspona bila prisutna. Prilikom povratka svi troje smo zapravo jednaku bol osjećali i na kraju, kad to podijeliš na tri dijela, onda je to nekako ipak laše izdržati, ističe Mihelić.
Nakon povratka s vrha uslijedio je i najbolji mogući oporavak - hladna planinska rijeka.
- Nakon što smo odradili uspon i povratak slijedio je trenutak odmora kada smo uživali u hladnoj planinskoj rijec Pišnici uz osmijeh na licu i bistru planinska rijeka što te vrlo brzo rekuperira i vrati u normalu, istaknuo je.
Za one koji tek razmišljaju o planinarenju i zahtjevnijim usponima, Mihelić naglašava da se kondicija ne stvara preko noći. Ona je rezultat stalnog kretanja i aktivnosti.
- Kondicija nije trenutni odraz onoga što mi želimo nego je tvoja konstantna aktivnost i nastojanje da stalno vježbaš. Treba ići trčati, treba hodati, treba penjati, treba se stalno aktivno kretati da bi uopće moglo ići tako nešto. Što više prakse i što više znanja i iskustva, to će ti biti lakše procijeniti što napraviti prilikom uspona na neki od vrhova., kaže Mihelić.
Upravo se procjena pokazala ključnom i tijekom uspona na Špik. Vremenska prognoza najavljivala je kišu, pa su planinari morali odlučiti hoće li odustati ili promijeniti termin uspona.
- Mi smo imali situaciju u kojoj nam najavljuju kišu, trebali smo u petak krenuti na vrh, od 8 do 11 su nam najavili kišu. Treba biti dovoljno svjestan da je to strm uspon gdje stijena postaje klizava i da jednostavno moraš znati što napraviti i procijeniti kada možeš krenuti ili kada je potrebno promijeniti termin uspond aili odustati. Mi smo u ovom slučaju promijenili termin polaska, pa smo ga gurnuli za desetak sati kasnije i uspjeli smo ovo popeti. Ono osnovno je da ti sam poznaješ planinu i da poštuješ protokol, izučavaš, čitaš i pričaš ponajviše s lokalcima jer oni uvijek imaju neki skriveni trik i neki dobar savjet koji ćeš ti kasnije u nekoj drugoj planini, u nekom drugom trenutku, primijeniti, pričao Mihelić.
USKORO POLUMARATON I USPON NA KRETU
Članovi HPD-a Vučedol već imaju i nove planove. Sljedeća avantura vodi ih na Kretu, gdje će spojiti trčanje, planinarenje i upoznavanje otoka.
- Ono što sad trenutno imamo dogovoreno i realiziramo i što je u planu to je sad Kreta u listopadu. Idemo trčati polumaraton na Kreti i odmah ćemo popeti vrh Krete. Plan nam je da doživimo otok, paralelno uključimo i trčanje i onda još popnemo na vrh i tako da ćemo u četiri ili pet dana uspjeti zaokružiti jednu priču i na taj način doživjeti otok na jedan lijep i atraktivan način koji će zapravo svima nama ostati u nekom dobrom sjećanju i biti poticaj za dalje, za neke nove avanture, rekao je Mihelić
A kada je riječ o osobnim planinarskim snovima, Mihelić nema dvojbe. Njegova najveća želja je Mera Peek.
- To je vrh od 6500 metara na Himalajama. Smatram da je on moj zadnji vrh koji ću penjati bez upotrebe dodatnog kisika, znači penjati se na vlastite mišiće i na svoj kisik koji posjedujem jer preko 7.000 metara zahtijeva kisik i drugačiji pristup planini, a ja pokušavam doći do svoje osobne granice na način da ne koristim dodatni kisik. Mislim da bi to, za ove naše slavonsko-srijemske krajeve bio jedan sasvim solidan rezultat, rekao je Mihelić
Posebnu poruku Mihelić ima i za mlade koji još nisu otkrili planinarenje. Smatra da nedostatak visokih planina u Slavoniji i Srijemu ne bi trebao biti prepreka.
- Moja poruka mladima je da se smai zauzmu za sebe, da se ne boje i pokušavaju. Činjenica da to što živimo u krajevima u kojima nema pravih planina nikako ne smije biti razlog da se ne okušaju. Strah uvijek treba isključiti, a želju i poticaj za tako nešto treba tražiti u samom sebi. Sam se moraš potruditi, ne možeš očekivati da će te netko odvesti u planinu i reći: „Evo, to ti je planina, pa ti sad uživaj“. Mislim da ti već na pola uspona planina počne vraćati i onda te jednostavno toliko veže da se zapravo uvijek vraćaš planini, a ona ti uvijek duplo više vraća, rekao je Mihelić.
Što planina na kraju daje onima koji joj se vraćaju iznova, možda je najbolje opisati upravo njegovim riječima „Mi nismo osvojili Špik, Špik je osvojio nas, a Špik je samo jedan od vrhova koje smo posjetili.”
Za članove HPD-a Vučedol priča sa Špika tako nije završena osvajanjem vrha. Ona je tek još jedna u nizu planinarskih uspomena, ali i poticaj za nove avanture. A prva sljedeća već je na vidiku - Kreta.