Roman „Haglovi“ donio je Jeleni Živić nagradu Artefakt za najbolje djelo spekulativne fikcije u dugoj formi za 2025. godinu. „Haglovi“ su priča o sjećanju, strahu, krivnji i onome što se događa kada čovjek više ne može biti siguran ni u vlastita sjećanja.
Neke priče nastanu iz potrebe da se nešto kaže. Druge iz potrebe da se nešto istraži. A postoje i one koje počnu pitanjem na koje ni sam autor nema jednostavan odgovor. Upravo je takav put, čini se, prošla Vukovarka Jelena Živić, autorica romana „Haglovi“, književnog prvijenca koji joj je donio Artefakt, nagradu za najbolje djelo spekulativne fikcije u dugoj formi za 2025. godinu.
Živić je prevoditeljica, lektorica i urednica, a književni svijet dosad je uglavnom promatrala kroz tuđe tekstove. „Haglovi“ su, međutim, trenutak u kojem je odlučila ispričati vlastitu priču. O romanu, njegovu nastanku, likovima i prostoru koji ga je nadahnuo govorila je Miri i Robiju kao gošća jutarnjeg showa „Tko rano rani?“.
U središtu romana nalazi se Dina, žena koja se povlači iz svakodnevice i odlazi živjeti u osamu, nedaleko od Vukovara. Ondje počinje gubiti osjećaj za protok vremena. Dani joj nestaju iz sjećanja, granica između onoga što se dogodilo i onoga što misli da se dogodilo postaje sve tanja, a šuma koja je okružuje prestaje biti samo mjesto na kojemu živi. Postaje prostorom straha.
Kad vlastito sjećanje postane nepouzdan svjedok
Dina postupno počinje sumnjati da se dogodilo nešto strašno. Najteže od svega nije samo pitanje što se dogodilo, nego mogućnost da je upravo ona odgovorna za ono čega se ne može sjetiti.
Takva priča otvara mnogo više od klasične kriminalističke zagonetke. „Haglovi“ se bave sjećanjem, psihološkim posljedicama traume, krivnjom, strahom i ljudskom potrebom da pronađe objašnjenje čak i onda kada su činjenice zamagljene.
Živić pritom ne pokušava čitatelju sve objasniti odmah. Naprotiv, ostavlja ga uz svoju junakinju, u prostoru u kojemu ni ona sama nije sigurna može li vjerovati vlastitim mislima.
Upravo joj je taj element bio važan.
- Zanimljivo mi je bilo kako čovjek može imati osjećaj da nešto zna, a zapravo nije siguran je li se to doista dogodilo - objasnila je govoreći o romanu.
A što se dublje ulazi u priču, postaje jasno da se iza straha ne nalaze samo neobjašnjivi događaji. Tu su i ljudske priče, odnosi, prošlost i posljedice iskustava koja čovjek nosi sa sobom.
Vukovar koji nije imenovan, ali se osjeća
Iako se Vukovar u romanu ne spominje izravno na način na koji bi čitatelj mogao očekivati, prostor iz kojega Jelena Živić dolazi osjeti se između redaka.
Dina je smještena u kraj koji autorica poznaje. U prirodu, šume i sela u okolici Vukovara. U prostor koji joj nije potrebno izmišljati jer ga je dovoljno dobro upoznala u stvarnom životu.
Upravo zato Vukovar u „Haglovima“ nije samo geografska odrednica. On je atmosfera.
Autorica je govorila i o tome koliko joj je važno bilo ostati dovoljno blizu stvarnosti, a istodobno stvoriti prostor u kojemu može funkcionirati jedna posve drugačija, mračnija priča. Čitatelj tako može prepoznati krajolik, ali nikada nema osjećaj da mu se sve izravno objašnjava.
To je jedna od zanimljivosti romana, stvarni prostor postaje podloga za nešto što je istodobno potpuno književno i pomaknuto prema spekulativnom.
„Haglovi“ upravo zbog toga ne ostaju samo priča o jednom događaju. Oni otvaraju pitanje koliko poznajemo mjesta u kojima živimo, ali i koliko zapravo poznajemo sami sebe.
Od rada s tuđim tekstovima do vlastite knjige
Za Jelenu Živić pisanje romana nije došlo iz potpuno nepoznatog svijeta. Godine rada s tekstovima kroz prevođenje, lekturu i urednički posao dale su joj svojevrsnu književnu disciplinu.
No jedno je čitati i uređivati tuđe rečenice, a nešto sasvim drugo stati iza vlastitih.
„Haglovi“ su zato i priča o autorskom izlasku iz sigurnije zone. Odluci da se vlastita ideja pretvori u cjelinu i ponudi čitateljima, uz sve ono što takav korak donosi.
Nagrada Artefakt dodatno je potvrdila da je taj korak prepoznat i izvan Vukovara. Roman je osvojio nagradu za najbolje djelo spekulativne fikcije u dugoj formi za 2025. godinu, čime je književni prvijenac jedne vukovarske autorice dobio svoje mjesto među djelima tog žanra.
A možda je upravo u tome i posebnost cijele priče. „Haglovi“ su nastali iz prostora koji autorica dobro poznaje, ali su istodobno otvorili vrata prema književnom svijetu u kojemu stvarnost i fikcija mogu živjeti jedna uz drugu.
Jelena Živić tako je iz Vukovara krenula prema jednoj neobičnoj književnoj priči, priči o ženi koja pokušava sastaviti vlastita sjećanja, o šumi koja skriva više nego što pokazuje i o pitanju koje ostaje visjeti nad cijelim romanom, što ako više ne možemo biti sigurni u ono čega se sjećamo?
Za književni prvijenac, to je hrabar prostor za početak.
SNIMKU gostovanja Jelene Živić u jutarnjem showu „Tko rano rani?” poslušajte u playeru ispod članka.