U jutarnjem showu „Tko rano rani?” Miro i Robi otvorili su vječnu raspravu o omiljenom jutarnjem napitku, a odgovore na brojna pitanja o pripremi, okusu i kulturi ispijanja kave potražili su od stručnjaka za specialty kavu Roberta Pudića.
Kava je mnogima prvi jutarnji ritual bez kojeg ne mogu zamisliti početak dana. Upravo zato Miro i Robi u jutarnjem showu "Tko rano rani?" Hrvatskog radija Vukovar ovoga su jutra otvorili temu koja je izazvala brojne reakcije slušatelja i pratitelja na društvenim mrežama - kakvu kavu najviše vole.
Dok je Miro ostao vjeran klasičnoj turskoj kavi, bez mlijeka i šećera, Robi je priznao da dan započinje uz instant kavu s mlijekom i žličicom meda. No, uz predano traženje odgovora na pitanje tko je u pravu, odlučili su ugostiti i čovjeka kojemu je kava mnogo više od omiljenog napitka.
Robert Pudić jedan je od poznatijih hrvatskih stručnjaka za specialty kavu, pržioničar i edukator koji se godinama bavi kulturom ispijanja kave, načinima njezine pripreme te edukacijom ugostitelja i ljubitelja kvalitetne kave.
Najbolja kava ne postoji
Jedno od najčešćih pitanja koje Pudić dobiva jest koja je najbolja kava na svijetu. Njegov odgovor mnoge iznenadi.
- Najbolja kava je ona koju vi najviše volite. Ukus se može mijenjati, a moja je misija ljudima pokazati da uvijek postoji prostor za napredak i da mogu otkriti nešto ukusnije i kvalitetnije -pojašnjava Pudić.
Dodaje kako rasprave o tome je li bolja turska, espresso ili instant kava zapravo nemaju jednoznačan odgovor. Prema njegovim riječima, svaka kava u sebi nosi tri osnovne karakteristike - gorčinu, kiselost i slatkoću.
- Kava je kao i život. Ima gorke, kisele i slatke trenutke. Ono što tražimo jest balans. Najbolja kava nije ona koja je samo slatka ili samo gorka, nego ona u kojoj su ti okusi u ravnoteži - rekao je Pudić.
Zašto nekim kavama nije potreban šećer?
Pudić objašnjava kako kvaliteta kave nastaje još na plantaži. Kava je, kaže, voće, odnosno bobica koja dozrijeva poput trešnje. Kod specialty kave plodovi se beru ručno i to tek kada potpuno sazriju. Upravo tada zrno u sebi razvija najveću količinu prirodnih šećera.
S druge strane, kod industrijske proizvodnje kava se često bere strojno pa među zrelim plodovima završavaju i nezreli, što kasnije rezultira izraženijom gorčinom i kiselošću.
- Cilj prženja nije uništiti prirodne šećere, nego ih sačuvati. Ako je kava kvalitetna, mnogi neće imati potrebu dodavati šećer jer je prirodna slatkoća već prisutna - otkriva naš sugovornik.
Ipak, naglašava kako ni dodavanje mlijeka ili šećera nije pogrešno.
Instant kava, objašnjava, također je kava, odnosno osušeni ekstrakt kave, pa je sasvim razumljivo da joj mnogi dodaju mlijeko ili nešto slatko kako bi ublažili gorčinu.
- Na kraju dana i Miro i Robi vole kavu. Zapravo, obojica vole i kofein koji je sastavni dio tog jutarnjeg rituala - zaključio je.
Kava je puno više od napitka
Osim o samoj pripremi, u razgovoru se dotaknuo i kulture ispijanja kave.
Pudić smatra kako se ljudi ne bi trebali procjenjivati prema tome kakvu kavu piju ili poslužuju.
- Nikada ne procjenjujem domaćina po kavi koju mi ponudi. Važnija mi je njegova želja da me ugosti nego sama šalica. Kava je društveni događaj. Na kraju je važnije s kim pijete kavu nego kakva je ona - kaže Pudić.
Govoreći o pripremi turske kave, podijelio je i jedan praktičan savjet. Umjesto da se kava stavlja u vodu koja još vrije, preporučuje da voda nakon ključanja odstoji minutu ili dvije kako bi temperatura pala. Tek tada treba dodati kavu, lagano je promiješati i ostaviti da se kratko razviju arome.
- Što kraće stoji, kava će biti slađa, a što dulje stoji, bit će gorča - otkrio je naš gost.
Umjerenost je najbolji recept
Govoreći o količini kave koju je preporučljivo popiti tijekom dana, Pudić podsjeća kako stručne preporuke govore o najviše 400 miligrama kofeina dnevno za zdravu odraslu osobu.
Ističe i da sadržaj kofeina ovisi o vrsti zrna, pri čemu robusta sadrži više kofeina od arabice.
Na kraju razgovora Miro i Robi ponovno su pokušali dobiti odgovor na pitanje tko je ipak bliže „pravoj” kavi.
Pudić je ostao dosljedan svojoj filozofiji.
- Ne mogu presuditi. To mi je posao. Uvijek pokušavam dati odgovor tako da na kraju nitko ne izgubi - rekao je Pudić kroz smijeh.
Možda upravo u tome i jest čar kave. Bez obzira pijemo li tursku, espresso, instant ili ledenu kavu, najvažnije je da u toj šalici pronađemo ono što nama odgovara, i još važnije, da je podijelimo s dobrim društvom.
SNIMKU gostovanja Roberta Pudića u jutarnjem showu Tko rano rani? poslušajte u playeru ispod članka.