U Sotinu je obilježen Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije. Program je započeo komemorativnim skupom kod spomen-obilježja sotinskim žrtvama na Trgu žrtava, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće te je održana molitva za poginule i nestale mještane. Obilježavanje je nastavljeno svetom misom zadušnicom u Župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana.
Tijekom Domovinskog rata 1991. godine Sotin je, poput Vukovara i brojnih drugih hrvatskih mjesta, bio izložen velikosrpskoj agresiji. Nakon okupacije mjesta u listopadu 1991. uslijedili su zločini nad hrvatskim civilima i braniteljima, progoni, zatočavanja i nestanci. U ratnim stradanjima život je izgubilo 68 mještana, dok se njih 12 i dalje vodi nestalima. Njima u čast svake se godine okupljaju obitelji, predstavnici vlasti i mještani kako bi sačuvali uspomenu na žrtve i podsjetili na još uvijek nerazriješene sudbine nestalih.
Željka Radić izgubila supruga, oca i dva mlađa brata
Među onima koji nose teške uspomene na ratne dane je Željka Radić, koja je izgubila supruga, oca i dvojicu mlađe braće. Prisjećajući se posljednjih trenutaka sa suprugom, ispričala je kako se nakon njihova razdvajanja više nisu vidjeli. Suprugovi posmrtni ostaci pronađeni su u vinogradima na putu prema Vukovaru, a pokopan je 1999. godine.
„Prije stradanja jedino sam brata vidjela na kraju sela u štabu. Sa suprugom sam bila do zadnjeg časa, samo što nije htio ići sa mnom, nego se vratio kod mame i tate. Tada je uhapšen i ubijen 1991. godine. A ja sam se spasila prelaskom preko Dunava u Vojvodinu. Tamo sam uhapšena. Mislim da bi me inače ubili.“, ispričala je Radić.
Njezina ratna sudbina obilježena je i zatočeništvom u Srbiji, gdje je provela 11 mjeseci. Razmijenjena je 18. travnja 1992. godine. Unatoč proteku vremena, ističe kako ne očekuje da će odgovorni za zločine biti kažnjeni.
„Zato što se zna tko je iz sela mučio muža i ostale, ali od tog pravde nema. Ja sam provela 11 mjeseci u logoru u Srbiji. Tako da mi je jako teško pričati o tome“, rekla je Radić.
Obitelji nestalih i nakon 35 godina čekaju istinu
Među okupljenima su bile i obitelji koje ni nakon 35 godina od ratnih stradanja nisu doznale sudbinu svojih najmilijih. Biserka Ljubić izgubila je sina, oca, brata i dvojicu bratića. Dok je posmrtne ostatke sina i brata pronašla, za ocem još uvijek traga, bez ikakvih pouzdanih informacija o tome gdje bi mogao biti.
„Sina sam našla, brata sam našla, oca još uvijek tražim. Svaka godina je sve teža i teža, sve smo stariji. Od nas u mjestu još pet majki je živo. Još se 12 osoba vodi nestalima. Ne znamo da li će i tko će doživjeti da svoje nađu i pokopaju i da imaju gdje zapaliti svijeću“, rekla je Ljubić.
Istaknula je kako obitelji i dalje nemaju saznanja o sudbini nestalih te izrazila nadu da će istinu ipak dočekati za života.
„Oca još tražim. Nemamo saznanja gdje bi mogli biti. Srbija sve to zna, mogla bi reći, ali pravde nema, istinu teško saznati. Nadamo se da ćemo ipak, dok smo živi, naći naše najmilije“, poručila je Ljubić.
Sličnu bol nosi i Matija Kušić, koja već desetljećima traga za posmrtnim ostacima supruga ubijenog 1991. godine. Ni nakon 35 godina ne zna gdje je pokopan, a približavanje blagdana Svih svetih dodatno je podsjeća na bol zbog nemogućnosti da na grobu zapali svijeću i oda počast suprugu.
„Ovdje sam zbog mog nestalog muža, koji je ubijen 1991. godine. Nažalost, 35 godina mi ne možemo naći njegov posmrtni ostatak. Dolazi blagdan Svih svetih, onaj koji je pronašao svoje ima gdje otići upaliti svijeću, a mi nemamo gdje. Palimo tu kod križa i u Vukovaru kod velikog križa za naše koje još nismo pronašli“, ispričala je Kušić.
Svjedočanstva Biserke Ljubić i Matije Kušić podsjećaju da ratne rane za obitelji nestalih ni nakon više od tri desetljeća nisu zacijelile. Dok god se ne pronađu posmrtni ostaci svih nestalih i ne utvrdi njihova sudbina, za njihove obitelji potraga za istinom ostaje svakodnevica, a nada da će svoje najmilije napokon dostojno pokopati ne prestaje.
Pavliček: Žrtve ne smiju biti zaboravljene
Obilježavanju je nazočio i gradonačelnik Grada Vukovara Marijan Pavliček, koji je istaknuo važnost očuvanja sjećanja na stradale te podsjetio na demografske i društvene posljedice koje je rat ostavio u Sotinu.
„Trideset i peta je godišnjica stradanja prigradskog naselja Sotin, mjesta koje je tijekom Domovinskog rata izgubilo 10 posto hrvatske populacije, što je ogromna brojka. Danas ih se sjećamo. Iako je velik odmak vremena, ne smiju biti zaboravljeni radi istine o Domovinskom ratu“, poručio je Pavliček.
Istaknuo je kako su posljedice rata posebno vidljive u manjim sredinama koje su izgubile velik broj stanovnika, među kojima je bilo i mnogo mladih ljudi.
„Posljedice tog rata upravo se najviše osjećaju u takvim mjestima i po broju stanovnika jer se radi i o mladim ljudima koji su trebali stvarati svoje obitelji, koji su bili na početku života, a čiji je život, nažalost, zbog velike srpske agresije naprasno prekinut. Zbog toga je ovo njima čast. Danas smo se ovdje okupili i tako će biti u svakom budućem razdoblju“, rekao je gradonačelnik.
Obilježavanje Dana sjećanja u Sotinu i ove je godine bilo prilika za odavanje počasti svim poginulim i nestalim mještanima, ali i za podsjećanje na obvezu očuvanja istine o ratnim stradanjima. Dok se za 12 osoba još uvijek traga, njihove obitelji i cijela zajednica nastavljaju čekati odgovore i pravdu, čuvajući uspomenu na one čiji su životi nasilno prekinuti.